Otac Ante je Ivanu Leki iz Osijeka 1991. godine donirao bubreg i dao mu novi život. Ante je tada imao 77 godina i bio je najstariji donor u Hrvatskoj.
Osječanin Ivan Leko (66) obolio je od kronične upale bubrega još 1986. Imao je tad 35 godina, suprugu, djecu i veoma veliku šansu da ostane bez bubrega, čiju je funkciju uništavala bolest koja je brzo napredovala.
Upravo mu se to i dogodilo 1991., kad je krenuo na dijalizu, a bio je i jedan od čak 1100 ljudi koji su tad bili na listi za transplantaciju. Šanse za donirani bubreg bile su male jer se tad u Hrvatskoj obavljalo 50-ak transplantacija godišnje.
– Moj liječnik, dr. Marko Jakić, predložio je da članovi moje obitelji odu na tipizaciju tkiva kako bismo vidjeli tko je od njih mogući donor bubrega. Dvije sestre i tata su odgovarali i, na moje iznenađenje, doktor Jakić odabrao je oca za prihvatljivijeg donora – prisjeća se Ivan, čiji je otac Ante tad imao 77 godina. Prema tadašnjim pravilima, donor organa nije mogao biti čovjek stariji od 60, no dr. Jakić, tvrdi Ivan, smatrao je da je bubreg njegova oca u iznimno dobrom stanju.
– Moj otac imao je bubrege mladića iako je bio najstariji donor organa u zemlji – kazao je Ivan, kojeg su liječnici u KBC-u Zagreb na Rebru operirali u studenom 1991. Dvojili su hoće li bubreg biti dobar izbor za transplantaciju, no dr. Jakić bio je uvjeren u uspjeh. Preliminarni nalazi koje je otac Ante napravio bili su izvrsni, što je razuvjerilo zagrebački tim liječnika, koji je potom zakazao termin operacije.
– Sve je prošlo bez problema i za mene i za oca. Ja sad zapravo imam tri bubrega jer moje nikad nisu izvadili – dodao je Ivan. Otac Ante je nakon toga poživio još 17 godina. Umro je u 94. godini, od starosti. Nikakvih zdravstvenih problema nije imao unatoč samo jednom bubregu, koji mu je i dalje savršeno dobro radio.
– Moj bubreg danas realno ima 103 godine i nadživio je sve predviđene medicinske granice jer se vjeruje da organi stare kao i čovjek. Ne prođe ni dan da ne pomislim na oca, zahvaljući kojemu danas imam troje djece i sedmero unučadi – govori Ivan, koji se osjeća dobro i zdravo iako nalazi kažu da kreatinin u presađenom bubregu raste, pa on polako gubi funkciju.
Ivan je nakon transplantacije umnogome promijenio način života kako bi se presađeni bubreg zadržao.
– Nastavio sam normalno sa životom, ali sam izbjegavao dizati teške terete, promijenio sam način prehrane i pridržavao se svih pravila za ljude s transplantiranim organom – kazao je prisjećajući se oca Ante, koji nikad u životu nije popio tabletu, a cijeli je svoj radni vijek proveo radeći teške građevinske poslove.
– Stanje organizma uvjetovano je našim načinom života, time što jedemo i kako živimo, no otac je i genetski imao iznimno dobre predispozicije da dugo i zdravo živi – rekao je Ivan, koji je već 15 godina predsjednik osječke Udruge transplantiranih i dijaliziranih bubrežnih bolesnika, koja ima 180 članova, uglavnom srednje dobi. Za razliku od prije 25 godina, u Hrvatskoj se danas na listi čekanja za transplantaciju bubrega nalazi 30-ak ljudi, a sama dijaliza dosegnula je velik napredak pa nije toliko neugodna i mučna.
– Nasreću, i svijest o doniranju organa danas je mnogo razvijenija pa se relativno brzo dolazi do organa koji su bolesnima potrebni – zaključio je Ivan
Hrvatska je po broju transplantiranih organa u vrhu Europe piše
