Nesalomljivi duh

0
38

Ovo je priča koja inspirira i puno mlađe i puno zdravije.

Osječanka Terezija Mira Janković: ‘Imam 78 godina i osteoporozu i još mogu napraviti špagu!’

Najveći mi je problem što više ne mogu napraviti gimnastički most i saviti kralježnicu unatrag – bio je vrhunac svega što nam je tijekom razgovora o sebi ispričala Osječanka Terezija Mira Janković, čiju smo priču od prve do zadnje rečenice slušali u nevjerici i širom otvorenih očiju. Malo i posramljeni. Jer, način na koji živi i kako se sa svojom bolešću nosi ova 78-godišnja žena nevjerojatno je inspirativan i definitivno bi mogao i trebao biti izvor nadahnuća, ne samo osobama njezine dobi i ne samo onima koji se bore s nekom bolešću nego i puno mlađima i zdravijima. Gospođi Tereziji prije 10 godina dijagnosticirana je osteopenija, koja je s vremenom prerasla u osteoporozu. Naravno, terapija su bili lijekovi. 

Geni su ‘došli na svoje

 – Prvo moram reći da sam se jako začudila što sam oboljela od osteoporoze, jer sam cijeloga života bila iznimno aktivna. Osim toga, uvijek sam se zdravo hranila svježim voćem i povrćem, mliječnim proizvodima i tu i tamo mesom. Stoga mi je dijagnoza bila veliko iznenađenje. No, doktorica mi je rekla da razlog može biti i genetske prirode, a kako je i moja mama imala osteoporozu, shvatila sam da su geni došli na svoje – prisjetila se gospođa Terezija Mira vremena kada je spoznala da je oboljela pa se onda nakratko vratila u svoje djetinjstvo i mladost.

– Problema s kralježnicom imala sam i u mladosti i u srednjim godinama, a jedno vrijeme morala sam čak nositi gips. Prvog sina rodila sam kada mi je bila 21 godina, a drugog u 38. godini. Nakon poroda ostao mi je prikliješten živac pa sam morala ići na terapije u Varaždinske toplice. Inače, u mladosti sam se amaterski bavila rukometom i bila sam uvijek jako aktivna. Nekako mi je kretanje bilo urođeno, moji su roditelji njemačkog i češkog porijekla pa su mi od djetinjstva usadili radne navike, red i disciplinu, a to je kod ovakvih bolesti iznimno važno – istaknula je naša sugovornica, koja se u početku pridržavala liječničkih uputa.

– Jedno vrijeme redovno sam pila lijekove, no s vremenom su mi se od njih pojavili problemi sa želučanom kiselinom, povraćanjem, dobila sam i cistu na jetri veličine 12×8 cm… i tada sam rekla doktorici da neću više ništa piti. Počela sam se još više kretati, a kada sam se godinu dana poslije pojavila na kontroli, nalazi denzitometrije bili su bolji nego dok sam pila lijekove – istaknula je gospođa Janković, čiji je dijapazon interesa i aktivnosti nevjerojatno širok.

Nije se dala u kolica

Jedan od ključnih trenutaka u njezinu životu bio je razgovor s našom poznatom liječnicom dr. Vlastom Brozičević.

– Dr. Brozičević mi je kazala da mi je kralježnica u takvom stanju da ću vrlo brzo završiti u kolicima ako ne budem redovito vježbala. Tada sam sve shvatila ozbiljno. Završila sam tečaj nordijskog hodanja i aktivirala se u udruzi Klub 60+, kamo redovito odlazim dva puta tjedno na vježbe za osteoporozu i kralježnicu te radionice koje nam organiziraju, a kod kuće svako jutro vježbam 20-30 minuta. Jednom godišnje idem i na terapije u Bizovačke toplice, no mislim da je ključ i u svakodnevnim poslovima koje još uvijek sve sama obavljam. Evo, danas sam baš prije nego što ste vi došli oprala prozore, jer me nije bilo mjesec dana kod kuće, a sada sam prekinula s glačanjem, koje ću nastaviti nakon našeg razgovora – ispričala nam je naša nevjerojatna sugovornica, kojoj u kuhinji stoji sobni bicikl.

– To je već muzejski primjerak, ali meni i dalje služi – kaže i sjeda na bicikl s lakoćom kakvog tinejdžera. – Ima i ručicu za podizanje opterećenja, koju također koristim. Svaki dan ga vozim. Mogla bih ja još voziti i vanjski bicikl, s kojim sam prošla cijelu Baranju, ali mi sinovi ne daju jer sam prije dvije godine pala s bicikla, pa iako ništa nisam slomila, kazali su mi da to više ne bih trebala činiti, a ja sam ih poslušala. Ovo mi je dobra zamjena, kao i šetnje. Ja vam sve po gradu obavljam pješice. Od stana do bolnice, recimo, imam nekih 45 minuta hoda i to mi nije nikakav problem, a u tramvaj ili autobus ću ući ako baš padaju sjekire – nastavlja svoju nadahnutu priču gospođa Terezija Mira, koja je još od 1995. godine aktivna kao volonter u Dječjem domu Klasje, Domu za starije i nemoćne osobe u Osijeku te u inkluziji. 

Besposličariti neće

 – Dvije godine ranije otišla sam u mirovinu i nisam znala što bih sa sobom pa sam se aktivirala tamo gdje mogu pomoći. Puno mi to znači i teško bih funkcionirala da toga nema. Veliki hobi mi je i štrikanje, što sam naučila još kao dijete, a nedavno sam pročitala da gibanje prstima utječe na mozak pa sam dobila odgovor da sam tako pametna zato što cijeli život štrikam ha, ha, ha… – nasmijala se sjajno raspoložena gospođa Terezija Mira, koja svojim primjerom želi biti nadahnuće ljudima sa sličnim ili istim problemima.

– Starijim ljudima uvijek govorim da moraju dati sebe. Moje je mišljenje da depresija, ako baš nije riječ o bolesti, najčešće hvata lijene ljude. Ne smiješ se prepustiti, biti sam, moraš ići u društvo, raditi nešto, pomagati drugima… Meni je dan propao ako nisam napravila neko dobro djelo. Kada bi ljudi malo više gledali oko sebe i sebe davali, ne bi bilo toliko problema, ni osobnih ni društvenih. No, to ne možemo svi. Pokušala sam uključiti i neke kolegice, ali su odustale, jer kažu da ne mogu. Nije ni meni bilo lako pregrmjeti neke situacije. Kada sam došla u inkluziju, imala sam knedlu u grlu vidjevši te ljude, ali naviknula sam se na njih, oni na mene i danas ne mogu proći ulicom da me ne zagrle, poljube… Puno i mi dobijemo od njih, ne samo oni od nas. Što se tiče osteoporoze, najvažniji su kretanje i zdrava prehrana.

Treba biti borac, a ja sam uvijek bila – poručila je naša sugovornica. 

Ona, naime, i dalje živi bez lijekova za osteoporozu, a krvna slika joj je takva da bi je, kako kaže njezina liječnica, mogla uramiti i staviti na zid. – Po novome moram piti lijekove za srce, a imam i KOPB – kroničnu opstruktivnu plućnu bolest, jer sam kao dijete četiri puta preboljela upalu pluća i zato sam osjetljiva, pa u stanu nemam ni klima-uređaj – kazala nam je za kraj naša domaćica. Zapravo, mi smo mislili da je kraj, jer tada je uslijedio najveći šok.

– Znate, ja vam još uvijek mogu napraviti gimnastičku špagu – ispalila je 78-godišnjakinja kao iz topa, a kolega fotoreporter i ja u čudu smo se pogledali. Ispričavši joj se unaprijed, upitao sam je je li to neka šala, a njezin odgovor bio je praktičan. S lakoćom kakvu gledamo od najbolje gimnastičarke današnjice, 22-godišnje Amerikanke Simone Biles, 78-godišnja Osječanka Terezija Mira Janković spustila se u špagu ostavivši nas u čudu i onda još sve začinila rečenicom s početka teksta.

– Najveći mi je problem što više ne mogu napraviti gimnastički most i saviti kralježnicu unatrag – kazala je naša junakinja. piše

https://zivim.gloria.hr/disem/osjecanka-terezija-mira-jankovic-imam-78-godina-i-osteoporozu-i-jos-mogu-napraviti-spagu/9302801/

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime