Bračni par iz Zagreba: Odveli su nas u dom i oteli stan u centru Zagreba

396

Vesna (90) i Vlado Mioković (97) bračni su par iz Zagreba koji je donedavno živio u centru grada u Medvedgradskoj ulici i to u stanu od 60 kvadrata. Danas su štićenici doma „Dalmatino“ za osobe treće životne dobi u Biogradu na Moru. Ostali su bez svoje nekretnine u Zagrebu i prepušteni su na milost i nemilost vlasnika spomenutog doma, izvjesnog Mišela Tepše

Suprug Vlado i ja cijeli smo život živjeli u Zagrebu. Pošteno smo radili, štedjeli i stvarali. Nažalost, ostali smo bez oboje djece. Kćer je nesretno izgubila život, a sin je nakon teške bolesti preminuo prije nekoliko godina. Od uže obitelji ostali su nam samo dvije unuke. Jedna živi u Gračacu, na imanju koje smo joj ostavili, a druga je doktorica znanosti iz oceanografije i radi u Poreču. Bez obzira na odnos koji imam s unukama i koji često nije bio idealan, svjesna sam da su mi one sve što imam. Još uvijek osjećam potrebu da ih trebam zbrinuti i omogućiti im koliko-toliko lagodniji život“, započela je svoju ispovijest drhtavim i prilično potresenim glasom devedesetogodišnja Vesna Mioković.

Njezin život posljednjih pola godine doslovno se pretvorio u pakao, a priča ide ovako. Vesna je shvatila da su godine učinile svoje, da ona i suprug više ne mogu održavati stan, plaćati režije, financirati skupe lijekove, odlaziti u trgovinu… Sve rjeđe je izlazila iz stana koji je, kaže, u jednom trenutku potpuno zapustila. Primijetili su to i prvi susjedi obitelji Mioković koji su ražalošćeni takvom scenom stupili u kontakt s obje njihove unuke. Dvije unuke, inače sestrične, odlučile su da baka i djed odu u Gračac. „Unuka iz Gračaca pojavila se prije nešto više od četiri mjeseca u Zagrebu. Doslovno je na prepad iz stana odvela Vladu i mene. Nismo se imali vremena ni spremiti se, izašli smo iz vlastitog stana kao siromasi, tek s nekoliko vrećica u rukama. Kazala je da nas vodi u kuću u Gračacu nakon čega će za djeda pronaći dom za starije i nemoćne. Kazala mi je kako je pronašla povoljan dom u Biogradu na Moru. Odvela je djeda, a ja sam ostala živjeti s njom još neko vrijeme. Dom smo plaćali Vladinom mirovinom s time da to nije bilo dovoljno, od svoje mirovine odvajala sam još novca kako bismo mogli pokriti mjesečni trošak skrbi u domu Dalmatino“.

Prodaja stana

A upravo u tom domu prije mjesec i pol dana završila je spletom okolnosti i naša sugovornica Vesna. Htjela je otići u dom budući da suživot s unukom više nije funkcionirao. Međutim, Vesna je ubrzo postala svjesna činjenice da neće moći financirati mjesečne obveze za sebe i muža. Naime, dom za jednu osobu mjesečno stoji 5000 kuna, a Vesnine i Vladine mirovine zajedno jedva da su prelazile taj iznos. Zbog toga se u dogovoru s unukom odlučila na prodaju stana u zagrebačkoj Medvedgradskoj ulici.

„Unuci smo suprug i ja izdali punomoć temeljem koje je mogla raspolagati nekretninom. Dogovorili smo se da će se pobrinuti za prodaju stana. Od dobivenog novca htjeli smo platiti naše tekuće i buduće procijenjene troškove života u domu, a ostatak podijeliti unukama. Na stan smo bili uknjiženi i Vlado i ja. Vlado je unatoč godinama još bio lucidan i nekako je mogao stati na noge, ali je u zadnjih četiri mjeseca otkako se nalazi u domu potpuno fizički i psihički propao. Dementan je, ne doživljava svijet oko sebe i više je nepokretan nego pokretan. On zapravo ne može ni govoriti“, ispričala je Vesna sad već nakon dobrih pola sata razgovora, dodavši kako je zbog situacije s prodajom stana često dolazila u žestoke verbalne sukobe s unukom. Unuka ju je, kaže, vrijeđala, napadala i konstantno optuživala za disfunkcionalnost u obitelji. Kako prodaja zapuštenog stana nije nimalo lagan posao, a pogotovo kad čitavim procesom rukovodi slabo ili nikako zainteresirana unuka –Vesna je pomalo gubila nadu u pozitivan ishod. Iz dana u dan hvatala ju je panika jer, sasvim jasno, ona i suprug unatoč ušteđevini i mirovinama nisu mogli živjeti normalno. Zbog takvih nesretnih životnih prilika Vesna je došla u pat-poziciju. U potpunom očaju obratila se vlasniku doma Mišelu Tepši. On joj je, tvrdi Vesna, tada kazao kako se on može pobrinuti za prodaju stana.

„Povjerovala sam mu, djelovao je zainteresirano i aktivno. Govorio je o svom utjecaju i vezama, a ja sam mislila da ću konačno pronaći rješenje, da ću u miru proživjeti treću dob i otići na drugi svijet bez dugova i bilo kakvih repova. Predložio mi je da odemo kod javnog bilježnika u Zadar da mu izdam punomoć kako bi mogao prodati stan. Prihvatila sam to, a već sutradan Mišel je mene ugurao u auto, a Vladu je doslovno vukao jer je nepokretan. U uredu javnog bilježnika nitko mi nije rekao što ćemo Vlado i ja potpisati. Ispred nas su stavili četiri papira i kazali nam samo gdje da stavimo potpise. Bila sam uvjerena da se radi o punomoći“, u suzama će naša sugovornica.

Umjesto punomoći – prevara

No, nije to bila nikakva punomoć, bio je to unaprijed smišljeni i perfidno definirani ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Večernji list u posjedu je rješenja o zemljišnoknjižnom upisu iz kojeg je razvidno kako je bračni par Mioković prenio pravo vlasništva nad svojom nekretninom temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju Mišelu Tepši iako to nisu htjeli i toga nisu bili svjesni. „Dovedena sam u potpunu zabludu, a o suprugu neću ni pričati. On ni sada nije svjestan niti razumije što je potpisao. Da je riječ o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, a ne o izdavanju punomoći doznala sam od susjeda u Zagrebu. Oni inače imaju ključ od našeg poštanskog sandučića i zamolila sam ih da nas o svemu što dolazi poštom obavještavaju. Na našu adresu u Zagrebu stigla je obavijest o njegovu uknjiženju na naš stan“, kaže Vesna Mioković. Ugovor je potpisan i ovjeren kod javnog bilježnika u Zadru 7. siječnja 2020. godine, a rješenje o upisu prava vlasništva nad stanom u Medvedgradskoj izdao je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

„Od 7. siječnja do danas bezbroj puta upitala sam vlasnika doma Mišela da mi predoči jednu kopiju ugovora, ali on to nikad nije napravio. Govorio bi mi da je sve u redu i da se ne brinem, da su ugovori na sigurnom u njegovu uredu. Jednom sam se o svemu požalila prijateljici iz Splita. Čini mi se da je Mišel čuo taj razgovor, od tog dana nigdje ne mogu pronaći svoje stvari iz ormarića, a svaki put kad telefoniram, Mišel ili njegova supruga stoje pokraj mene i sve prisluškuju“.

Lokalni političar i poduzetnik

Nakon što smo poslušali Vesninu potresnu priču, Večernji list odmah je kontaktirao Mišela Tepšu. Nakon našeg upita da nam kronološki pojasni cijelu priču, Mišel je poklopio slušalicu i kazao kako se na trenutak treba konzultirati sa suprugom te će se javiti povratno. Nazvao je nakon nekoliko minuta, suočili smo ga s činjenicama koje nam je ispričala Vesna te s dokumentima s kojima raspolažemo. „Ne znam o čemu govorite. Ja nikad ne bih nikoga tako prevario. Imam troje djece i nisam nikakav kriminalac. Evo, pozivam vas da dođete u Biograd, sve ćemo riješiti u četiri oka uvjeravam vas“, kazao je Mišel Tepša dodavši kako je istina da nije udovoljio Vesninu zahtjevu i predočio joj primjerak potpisanog i ovjerenog ugovora. To nije učinio, kaže, zbog toga što je primjerak samoinicijativno elektroničkom poštom poslao Vesninoj unuci u Gračac iako ona nije Vesnina skrbnica. „Ako treba ja ću sutra tražiti poništenje tog ugovora, ja sam samo htio najbolje za svoju štićenicu“, kazao nam je dosta prestrašeno kontroverzni vlasnik doma za starije i nemoćne u Biogradu na Moru koji je 35-godišnji prvostupnik fizioterapije.

Mišel Tepša aktivan je i u političkom životu, tako je svojedobno javno istupao u medijima kad je s istomišljenicima osnivao stranku MODES (Moderna Demokratska Snaga), a koja je dobrim dijelom, govore nam tamošnji izvori, sačinjena od odmetnutih HSP-ovaca. Tepša je, naime, postao koordinator stranke za grad Biograd na Moru. Od stanovnika Biograda doznali smo i to da se već duže vrijeme govori o tome kako njegov dom za starije i nemoćne ne udovoljava minimalnim uvjetima, da je tamo znalo biti puno više ljudi nego što je predviđeno te da je zbog same kuće u kojoj je dom registriran na sudu s vlastitim roditeljima.

Tepšina tvrtka u sklopu koje posluje dom za starije i nemoćne „Dalmatino“ zove se „OPTIMA VITA TIM j.d.o.o.“. Temeljni kapital tvrtke iznosi 10 kuna, a tvrtka je, između ostalog, registrirana za poslovanje i promet nekretninama. U 2018. godini tvrtka „OPTIMA VITA TIM j.d.o.o.“ knjižila je gubitak nešto viši od 250.000 kuna. Prema podacima iz sudskog registra, vidljivo je kako je tvrtka „OPTIM VITA TIM j.d.o.o. podružnica tvrtke „EURO PHARM d.o.o.“, a čiji su osnivači Petar Žaja s prebivalištem u Zagrebu te Mišel Tepša.

Lihvarski ugovor

Tepšu smo upitali je li svjestan činjenice da je na ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju iznudio potpis od čovjeka koji ima 97 godina, nepokretan je i nesumnjivo dementan te od njegove žene koja je mislila da potpisuje punomoć, a ne ugovor. Također, upozorili smo ga da je prekršio Zakon o socijalnoj skrbi budući da prema njemu ni jedan djelatnik u socijalnoj skrbi, a niti njihova uža obitelj, ne smije ni s jednim korisnikom doma imati potpisan ugovor takve vrste. „Pazite, nakon tog ugovora ja sam njih oslobodio plaćanja mjesečne naknade. Trebao sam se na neki način osigurati jer oni više nisu mogli plaćati iznos predviđen za njegu u domu za starije i nemoćne“, kazao je Tepša itekako svjestan da je sklopio lihvarski ugovor prema kojem ne postoji proporcionalnost s obzirom na omjer uloženog i dobivenog, ali i činjenice da je dvoje staraca upitne sposobnosti za sklapanje pravnih poslova svjesno i zbog vlastitog interesa doveo u zabludu.

Iz toga proizlazi kako intencija Mišela Tepše nije bila prodati stan, kao što su htjeli Vesna, Vlado ali i njihova unuka iz Gračaca, jer mu za prodaju stana nije bilo potrebno vlasništvo i uknjižba. Ipak, Tepša nam je odgovorio da namjerava prodati stan i da ga je već oglasio na internetu te da je komunicirao s agencijom za nekretnine. Međutim, na naš upit o tome na kojoj internetskoj stranici se stan može pogledati i s kojom agencijom je komunicirao, gospodin Tepša nije imao odgovor i kratko je dodao da će to napraviti ako njega bude volja.

Zanimljiva je bila i njegova teorija zašto je ugovor proslijedio Vesninoj i Vladinoj unuci u Gračac. „To sam napravio zato što sam cijelo vrijeme bio s njom u kontaktu, obećao sam joj da ću stan prodati i dati joj ostatak novca kad se pokriju troškovi doma“, izjavio je Tepša očito igrajući na lakomislenost i pravnu neukost Vesnine i Vladine unuke. Naime, u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ugrađena je odredba prema kojoj će dio novca zaista pripasti izvjesnoj unuci, ali samo ako se stan proda. Dakle, ta odredba nije pravno obvezujuća za Tepšu niti je on dužan stan prodati, nego eventualno isplatiti dio novca ako se iz određenog razloga odluči prodati stan. Također, znakovito je i to da se Tepša odlučio za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a ne o doživotnom. Naime, kod sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predmetna imovina odmah po potpisivanju ugovora postaje prelazi u vlasništvo tobožnjeg njegovatelja dok kod ugovora o doživotnom uzdržavanju stjecatelj stječe vlasništvo nad imovinom tek nakon smrti ostavitelja.

Dodajmo i to da nas je nekoliko sati po završetku razgovora s Vesnom povratno zvao Mišel Tepša i kazivao kako nam Vesna ima nešto reći te da je u potpunosti promijenila iskaz. Vesna je tada telefonski, u prisutnosti Mišela Tepše, govorila ono što joj je on sa strane sugerirao, riječ po riječ. U međuvremenu smo kontaktirali i poznanicu obitelji Mioković iz Splita koja je u ponedjeljak ujutro krenula put Biograda na Moru jer sumnja da je na gospođu Vesnu izvršen snažan psihološki pritisak.

Dom ‘Dalmatino’ radio je protupravno

Kako smo doznali da u ovoj priči, puno stvari ne štima. U ponedjeljak smo poslali upit Upravnom odjelu za zdravstvo, socijalnu skrb, udruge i mlade u Zadru. Pročelnik odjela, Bernard Maruna, ubrzo nam je potvrdio kako Tepšin dom uopće nema dozvolu za rad, ali unatoč tome uredno radi i posluje cijelo vrijeme. „Dom Dalmatino dobio je zabranu rada temeljem rješenja Ministarstva za demografiju, mlade i socijalnu politiku još 3. siječnja 2018. godine. Prema obavijesti istog ministarstva, Mišel Tepša žalio se Upravnom sudu u Splitu, gdje mu je odbijen tužbeni zahtjev, a nakon čega je žalbu podnio Visokom upravnom sudu. Trenutačno nemamo nikakvih službenih informacija o daljnjem postupku“, stoji u odgovoru zadarskog pročelnika za Večernji list. Iz istog odjela dobili smo informaciju kako su prijavu o kršenju zakona u domu „Dalmatino“, Ministarstvu proslijedili na temelju dvije anonimne prijave. Doznali smo i to da je Mišel Tepša 17. ožujka 2015. godine kod javnog bilježnika sukladno zakonu ovjerio potvrdu da s korisnicima usluga socijalne skrbi on niti njegovi članovi obitelji neće sklopiti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Dakle, iz svega proizlazi kako je Mišel Tepša višestruko povrijedio pozitivne propise RH. Prvo je držao dom otvorenim unatoč zabrani nadležnog ministarstva, a zatim je protivno zakonu i manipulirajući na prevaru priskrbio stan od vlastitih korisnika.

Lešinarski biznis

Upravo zbog učestale zloupotrebe ovih ugovora i lešinarskog biznisa koji se posljednjih godina proširio među njegovateljima, vladajući su postrožili zakon, a nadležno ministarstvo i Sindikat umirovljenika izdali bezbroj upozorenja. Zbog toga smo kontaktirali i javnu bilježnicu u Zadru koja je 7. siječnja ove godine ovjerila ugovor. Međutim, ona konkretan slučaj nije htjela komentirati. „Zakon mi ne dopušta da komentiram detalje o svojim strankama. Komentirat ćemo situaciju samo ako to od nas zatraže nadležne institucije“, kazala nam je Suzana Hrabra, javna bilježnica iz Zadra. Večernji list doznaje da je o svemu obaviješten i DORH i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, čije daljnje postupanje iščekujemo. piše