Dramatične razlike

112

drasticnoIstražujemo: Što mora Hrvat, a što Nijemac da bi otišao u invalidsku mirovinu? Čak i kada se izuzmu braniteljske mirovine, kojih je oko 75.000, i malo je vjerojatno da će ih bilo koja vlast staviti na reviziju, i dalje ostajemo na prvom neslavnom mjestu sa 22 posto invalidskih mirovina.

Svaki četvrti hrvatski umirovljenik u invalidskoj je mirovini. Sa 320.000 invalidskih mirovina, ili 27 posto udjela u ukupnim mirovinama, Hrvatska je europski rekorder. Prosjek Europske unije je 13 posto. U Njemačkoj ih je 11,5 posto. Čak i kada se izuzmu braniteljske mirovine, kojih je oko 75.000, i malo je vjerojatno da će ih bilo koja vlast staviti na reviziju, i dalje ostajemo na prvom neslavnom mjestu sa 22 posto invalidskih mirovina. Gotovo svaka treća kuna za isplatu penzija odlazi na invalidske mirovine: od preko 35 milijardi kuna, koliko će ove godine otići na isplatu mirovina, oko 10,5 milijardi kuna treba osigurati za invalidske mirovine. Za svoje mirovine najkraće su radili upravo umirovljenici koji su u invalidskoj mirovini: prosječno su odradili 23 godine i pet mjeseci staža. Istodobno, upravo oni mirovinu primaju najdulje – 19,5 godina. Stručnjaci upozoravaju da je nerealno velik broj invalidskih mirovina posljedica niza dugogodišnjih nepravilnosti i nepravdi u sustavu. Neujednačeni i prilično labavi liječnički kriteriji koje je omogućavao tadašnji zakon, doveo je do toga da je mnogima vrlo jednostavno utvrđena nesposobnost. Osim toga, znamo i to da su invalidske mirovine u Hrvatskoj imale sasvim konkretnu cijenu na tržištu između 1000 i 7500 eura.

U Njemačkoj, koja ima svega 11,5 posto invalidskih mirovina, situacija je potpuno drugačija: zakonski kriteriji za invalidsku mirovinu vrlo su rigorozni i u uhodanom sustavu gotovo da i nema korumpiranih Rubala. O tome govore i dva konkretna primjera Njemice i Hrvata koji su ostvarili pravo na invalidsku mirovinu čije priče donosimo.

PRIČA IZ NJEMAČKE Deset godina borbe uza invalidsku mirovinu

Njemačka ima oko 25 milijuna umirovljenika. Od toga ih manje od milijun i 700 tisuća prima invalidsku mirovinu. Razlog tomu je sigurno temeljitost i nepotkupljivost njemačke birokracije, ali i činjenica da je još 2000. godine Njemačka reformirala svoj sustav invalidskih mirovina, čime je znatno otežala ispunjavanje uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu mirovinu zbog invaliditeta.

Na stranici njemačkog mirovinskog osiguranja nećete naći pojam invalidske mirovine. I to nije slučajno. Prije 13 godina Njemačka je, naime, reformirala zakon o invalidskim mirovinama i iz terminologije izbacila “profesionalnu nesposobnost” te je zamijenila pojmom “smanjena radna sposobnost”. Iza te naizgled sitne jezične začkoljice krije se promjena čitava koncepta invalidske mirovine. Prije 1. siječnja 2001. godine osiguranik u Njemačkoj mogao je zatražiti invalidsku mirovinu ako je ispunjavao uvjete staža i ako je iz njegove medicinske dokumentacije, odnosno vještačenja proizlazilo da mu je zbog zdravstvenih tegoba za 50 i više posto umanjena sposobnost obavljanja profesije za koju je kvalificiran. Drugim riječima, ako je neki zidar obolio od bolesti zbog koje više nije mogao raditi u svojoj struci, mogao je dobiti invalidsku mirovinu, iako mu je dijagnoza omogućavala da radi, na primjer, kao radnik u skladištu. Danas više nije tako. U Njemačkoj pravo na invalidsku mirovinu od države, točnije, “mirovinu zbog smanjene radne sposobnosti” stječe onaj tko više ne može obavljati nikakav posao dulje od tri sata dnevno, i pritom je riječ o punoj radnoj nesposobnosti. Onaj tko zbog zdravstvenih tegoba može raditi između 3 i 6 sati dnevno ima pravo na djelomičnu (polovičnu) mirovinu zbog smanjene radne sposobnosti. I neupućenom promatraču je jasno da je reformom zakona o invalidskim mirovinama Njemačka odlučila “uštedjeti” na izdacima za ovu vrstu mirovina.

Jednostavna procedura

Prema statistikama, navodi se, svaki četvrti zaposlenik u Njemačkoj mora zbog zdravstvenih razloga prijevremeno napustiti svoje zanimanje ili potpuno prestati raditi prije ostvarenja prava na “običnu” mirovinu. Zelenim slovima su istaknuta dva glavna uvjeta koja moraju biti ispunjena da bi neka osoba imala pravo na njemačku invalidsku mirovinu: iz medinske dokumentacije, odnosno nalaza vještaka mora biti jasno da podnositelj zahtjeva ne može raditi nikakav posao više od tri, odnosno šest sati dnevno te, kao drugo, podnositelj zahtjeva je do trenutka podnošenja zahtjeva morao najmanje pet godina uplaćivati doprinose njemačkom mirovinskom osiguranju, od toga najmanje tri u posljednjih pet godina.

Procedura je jednostavna, rekla nam je Petra Weber, referentica za odnose s javnošću njemačkog mirovinskog fonda: u gotovo svakom velikom gradu u Njemačkoj postoji servisni centar mirovinskog osiguranja u koji osiguranik može doći i podnijeti zahtjev. Ima ih 13. To je besplatno, a službenici servisnog centra su tu da osiguraniku objasne sve što se u formularu traži od njih. Nakon toga njemački zavod za mirovinsko osiguranje od podnositelja zahtjeva traži medicinsku dokumentaciju o zdravstvenim tegobama koje ga muče. Na temelju njih medicinska služba mirovinskog osiguranja odlučuje je li zahtjev utemeljen ili ne. (Iz Berlina: Dunja Dragojević). piše