Hrvatski znanstvenici

135

Dolazi šest novih terapija za liječenje tumora. Prof. dr. Ivan Đikić, prof. dr. Eduard Vrdoljak i prof. dr. Stjepko Pleština izdvojili su nove terapije u liječenju raka koje bi oboljelima mogle postati dostupne u idućim godinama. Do 2020. opakoj bi se bolesti, vjeruju znanstvenici, moglo stati na kraj. Ipak, tumora se nikad nećemo riješiti, jer kako objašnjava prof. Đikić, oni su sustavni dio našeg organizma. “U zdravom ljudskom organizmu dnevno se pojavljuje više od stotinu, pa čak i tisuću tumorskih stanica. Naš obrambeni sustav ih veoma učinkovito uklanja i mi zapravo i ne znamo da su te transformirane stanice stvorene i uništene u našem tijelu. Tumor kao bolest pojavljuje se u onom trenutku kad te stanice postanu otporne na obrambeni mehanizam našeg tijela te se umnože na lokalnom mjestu stvarajući primarnu tumorsku masu”, objasnio je Đikić za tjednik Globus.

Nanotehnologija i epigenetska terapija

Prva od novih terapija u koje znanstvenici polažu nade jest nanotehnologija.
“Smatra se da će zbog male veličine – nanometarske, ti nosači biti sposobni prodrijeti do najudaljenijih stanica, jer će na svojoj površini nositi molekule koje će specifično prepoznati tumor, a istodobno će nositi i antitumorski lijek”, objašnjava Đikić.

Druga je epigenetska terapija, pomoću koje se uočavaju promjene u metabolizmu tumorskih stanica. Ona je korisnija u kasnijim fazama razvoja tumora, a u uporabi je već lijek SAHA, koji je u kliničkoj primjeni za kožni limfom, a koristi se za tumore pluća i glioblastom.

Terapija svjetlom i terapija matičnim stanicama

Velike nade polažu se i u terapiju svjetlom, odnosno lijekove koji se aktiviraju svjetlom. Terapija funkcionira tako da liječnici šalju impuls svjetla u tumor pomoću svjetlovodnog kabela koji se u tumor umeće preko igle za biopsiju. Potom molekule, odnosno lijek, upija energiju svjetla, pretvara je u električnu energiju i ‘tjera’ tumor na samouništenje.

Četvrta je terapija matičnim stanicama. “Smatra se, iako nije u potpunosti potvrđeno, da je obično matična stanica ta koja može metastazirati. Pojednostavljeno rečeno, ako bi se, teoretski, matične stanice moglo identificirati u tumoru preko specifičnih antigena, to znači da bi ih se moglo i uništiti, a time i izliječiti tumor. To je posebno bitno u svjetlu saznanja da je 95 posto svih smrti uzrokovano metastazama. Primarni tumor rijetko je uzrok smrti”, pojasnio je Đikić.

Imunoterapija i genska terapija

Slijedi imunoterapija, i to dendritičkim stanicama koje su aktivirane na specifične antigene tumora. U idealnim uvjetima pacijent dolazi u bolnicu na operaciju, a nakon što kirurzi izdvoje tumor, u laboratoriju se za taj tumor pronalazi specifičan antigen. Potom se iz koštane srži uzimaju mononuklearne stanice i potom se diferenciraju u specifične dendritičke stanice imunološkog sustava koje prepoznaju antigen tumora, piše Globus. Posljednja nada leži u genskoj terapiji, odnosno metodi zamjene jednog bolesnog gena zdravim. Iako teorijski zvuči jednostavno, u kliničkoj primjeni metoda još nije uspješna, i to zato što tumor ima 10 do 90 genskih promjena, a ne samo jednu. Dok terapija ne zaživi, liječnicima su od pomoći genska testiranja, koja se mogu koristiti za procjenu rizika nastajanja tumora.
“Ako onkologija nastavi napredovati golemom brzinom kao prošlo desetljeće, za vjerovati je da ćemo u idućih desetak godina doseći mogućnost izlječenja bar tri četvrtine oboljelih od zloćudnih tumora, a u preostalih bolest pretvoriti u kroničnu s kojom se kvalitetno živi godinama, kao što danas žive bolesnici sa šećernom bolešću ili povišenim krvnim tlakom”, kazao je prof. Pleština za Globus.