KOLIKO ZAPRAVO ČESTO TREBA JESTI

25

Prijelomna životna dilema: Tri velika obroka ili 17 manjih obročića svakoga dana? Da, dobro ste vidjeli, 17

– Konačna presuda nikako da se donese: koliko često treba jesti? Jedna studija će pokazati da je bolje, u usporedbi s ona klasična tri obroka dnevno, pojesti 17 manjih obročića. To, kažu, ubrzava metabolizam i snižava kolesterol, duhovito opisuje prehrambene dvojbe Guardianova kolumnistica Zoe Williams.

– No, već sljedeća studija pokazat će da raspoređivanje kalorija u više obroka uopće ne doprinosi gubitku kilograma. Onda će netko odbaciti i prvu i drugu zamisao te kazati da idealan broj obroka nije niti tri, niti 17 već – dva! Naime, jedna je studija doista pokazala da su dijabetičari koji su jeli samo doručak i ručak – za razliku od šest obroka koliko se inače preporučuje dijabetičarima – doista uspjeli sniziti razinu šećera u krvi.

Kad se stvari ovako postave, znanost je prilično zbunjujuća: ova kodirana poruka može značiti samo jedno, a to je – radite i jedite koliko i kad želite.

To je nešto što sam ja sama oduvijek radila. Pretpostavljam da ljudi koji se drže rigidnog rasporeda od tri obroka dnevno, na neki način uživaju biti gladni. Možda ima nešto posebno u suzdržavanju. Ne znam zašto me to toliko uznemiruje, ali pomisao na tri obroka dnevno nagoni me da pojedem hrpu svinjetine.

Post, koji je u zadnje vrijeme jako popularan, sugerira veliku pauzu između dvije prehrambene avanture, ali nisam baš sigurna da se uzdržavanje od hrane na samo četiri ili šest sati računa kao post.

Stalno grickanje je za mene uvijek prilično dobro funkcioniralo, no onda sam dobila djecu koja su također počela raditi ono što sam ja najviše voljela: jesti kad god te uhvati glad bez obzira na to koje je vrijeme. To je tako funkcioniralo 12 godina. Pozitivne strane su očite: jedeš kad si gladan.

No, koje su negativne strane?

Postoji vrlo ozbiljan problem s izborom. Kuhanje večere je pravi podvig, pa makar trajalo tek 20-ak minuta. Čak i ako stalno ponavljamo iste stvari, pitat ćemo se: Jesam li i sinoć jeo kobasice? Kad sam zadnji put pojeo neko povrće? Postoji li još neko jelo osim tjestenine?

Othrvao si se grickalicama ako si o večeri razmišljao barem 20 sekundi, no na kraju uvijek pojedeš isto. I to gotovo nikad nije jabuka. Uvijek su to nekakvi ugljikohidrati, najčešće neki koji se mogu ponijeti sa sobom. Ah, priznajmo: to nešto je uvijek hrskavo. Najviše što se ja uspijevam približiti zdravoj prehrani je kiselo vrhnje i malo leće, no i to se rijetko događa. Najčešće su to Pringlesi, a ako se sjetim kupiti još kakve grickalice osjećam se kao Martha Stewart. Stvorila sam tako jaku ovisnost prema hrskavim stvarima da bilo što mekano smatram zdravom hranom. Čak i čokoladne kolače.

Kad smo već kod toga, slatkiši se ne uklapaju baš lako u grickalice s obzirom da su očito poslastica, no istovremeno veličinom odgovaraju. To je presudilo da i slatkiše ubacim među grickalice.

Ljudi koji po cijeli dan nešto grickaju, rijetko počiste cijeli tanjur što je prilično iritantno ako ste se već potrudili kuhati. Ali ni približno tako loše kao onda kad shvatite da cijeli dan možete nešto grickati i unatoč tome pomesti sve s tanjura.

Jedino što po cijeli dan možete grickati bez posljednica je sijeno – ali samo ako ste zec.

U mojim džepovima uvijek ima neke hrane, što je sasvim u redu ako se radi o rižinim grickalicama, no ne i ako se radi o siru. U proces raspoređivanja hrane na male obroke prikladne za grickanje, troši se enormna količina plastike koja također završi u mojim džepovima. Kad hodam, proizvodim zvuk šuštanja kao da na sebi imam sintetički klaunovski kostim.

Baš kao što nikad temeljito ne razmislite o odabiru grickalica, ne razmišljate baš previše ni kad ih jedete. To smanjuje osjećaj ugode i znači samo jedno: jedete prebrzo. Oko godine 2000. postojao je velik pokret koji se zalagao za to da bi svaki zalogaj trebalo prožvakati barem 32 puta (pod ‘velik pokret’ mislim na dva članka). To bi nam trebalo olakšati probavu jer se tako hrana usitnjuje na jako male komadiće odmah na početku pa ostatak vašeg probavnog sustava nema toliko posla. No ta se teorija nije primila jer je jako dosadno toliko žvakati. Osim toga, dogodit će vam se da slučajno udahnete tu hranu ako radite nešto drugo dok jedete.

Sad je na snazi paleo dijeta – dakle dijeta kao u paleolitiku, samo bez sirovog mesa, što znači da je u pitanju zapravo pre-paleo dijeta: samo oraščići, bobice i nekakav čudni grah. To se čini sasvim u redu nekih 15-ak minuta koliko zapravo traje. Sve u svemu, grickanje je i dalje najproblematičnije pitanje u mojoj kući – a ja sam razvedena! Piše