Najstariji velikogorički brico: ‘Nerviraju me današnje muške frizure, ne šišamo logoraše’

179

lackoLacko je u struci poznat kao prvi brico koji je u Veliku Gorici uveo takozvanu kare frizuru. Sada uživa u mirovini, prisjeća se starih majstorskih dana i bavi maketarstvom.

Ladislav Berković (83) najstariji je velikogorički brijač, poznatiji pod nadimkom Lacko. Tako je odlučio ponovno uzeti škare u ruke i slijeidti svoju strast te se nakratko vratio u svoj stari salon na Zagrebačkoj ulici. Ovo je nekada bilo kultno mjesto okupljanja. Institucija u kojoj se nije samo šišalo i bijalo, već dnevno raspravljalo o goričkoj i državnoj politici te o sportu. 

– Kada su mušterije došle, ja sam im prepričao naslove novina, a onda su oni počeli čitati i debatirati pred sobom. Diskusija je bila takva da sam ja sve znao kao i oni. To je bilo svakodnevno. Svađe u salonu nije bilo nikada – rekao je za City Portal.

Nakon što je majstor Lacko prije 26 godina otišao u mirovinu, salon je preuzela njegova učenica Marjana Stanilović. – Ja sam postala brico i zavoljela taj posao – kažem, iako put do posla nije bio jednostavan jer nije na početku nije imala puno prakse. – Super, uzimam te, veli meni on. Ja mu velim, čujte ja vam ne znam ništa raditi, niti britvu otvoriti. A on odgovara – nema veze, sad ću te ja naučiti delati kak treba. Ja sam mjesec dana lupala britvom i škarama na prazno, kako bi razgibavala zglobove – priznaje.

Marijana je prvo šišala samo muške glave, a s radom u salonu zadovoljne su i mušterije. Karlo Robina iz Velike Gorice se odselio u Zagreb, ali i dalje se vjerno vraća u Veliku Goricu – na šišanje.

– Nikom drugom ne vjerujem, već su me mnogi zeznuli. Niti njoj doduše ne dam rezati  bradu, ali se šišati dolazim samo njoj. Idem tu dok sam bio kikić. Sada ovdje dolazim iz Zagreba gdje živim s curom – kaže Karlo.

Mušterije nisu logoraši’

Lacko je od muškaraca nekada pravio prave manekene. Nerviraju ga današnje muške frizure, ali i mnogi kolege frizeri. Poručuje im da svoje mušterije ne smiju šišati kao da su logoraši. – Za moj pojam to je sramoćenje struke. Tko je nekada bio ošišan kako se danas šiša, svuda okolo s mašinicom, mi smo rekli, tako se šišaju logoraši i vojska – kazao je. Iz njegovog stolca nitko nije mogao ustati, dok mu svaka dlaka nije bila na svome mjestu.

– To je bilo ošišano u milimetar, simetrija frizure. Mušteriju sam narihtal, pogledal u špigl i tak dugo radil dok nije to bilo u redu, da je van izašao kao maneken – priznao je Lacko.

Nakon što se preselio s lokacije današnjeg hotela “Bijela ruža”, salon u Zagrebačkoj ulici otvorio je 1968. godine i prije nego što se u kuću doselio njegov vlasnik. Prisjeća se kako je na parceli salona do tada raslo povrće – salata i luk. Radnje ne bi niti bilo da tadašnje gradske vlasti prije izgradnje kuće nisu uvjetovale da ona mora imati dva poslovna prostora, priča nam sin vlasnika, Josip Knapić.

Lacko je u struci poznat kao prvi brico koji je u Veliku Gorici uveo takozvanu kare frizuru. Sada uživa u mirovini, prisjeća se starih majstorskih dana i bavi maketarstvom. piše