Noćni čistač ulica

153

nocni cistacŽelio bih imati svoja kolica, a ne dijeliti ih s kolegama. Anto Pavić već 13 godina radi samo noćnu smjenu u Čistoći. Kad se spusti mrak u gradu, ulice gotovo isprazne, a Zagrepčani se pripremaju za san, za Antu Pavića radni “dan” tek počinje. Odnosno radna noć jer simpatični i radišni 50-godišnjak tek u 22 sata sjeda na svoju trokolicu, u kantu stavlja metlu i lopatu i kreće s čišćenjem zagrebačkih ulica. I tako već punih 13 godina.

Start je u Vodnikovoj

– Moglo bi se reći da sam zamijenio dan za noć, ali ne smeta mi to, naviknuo sam se s vremenom. Volim raditi noću jer nema puno ljudi na ulicama pa mi je lakše čistiti. Nije mi teško raditi jer gore bole noge od ležanja nego od rada – kroz smijeh kaže Anto Pavić. Dobrih “duhova” grada, poput njega, koji rade samo noćne smjene i znaju kako Zagreb živi i “diše” u mraku, u Čistoći ima stotinjak. Odradio je i sedam godina “normalnih”, dnevnih smjena na Trnju i Španskom. Na posao Anto svakog dana putuje iz šezdesetak kilometara udaljenog Siska. Start je u Vodnikovoj ulici, pa preko Draškovićeve, krug oko Branimirove pa nazad do Praške. Završna je “stanica” na Zrinjevcu, a cijelu rutu noću obiđe i po dva-tri puta. S poslom stane tek u pola šest ujutro, kad mu završava smjena.

– Najgore je na jesen kad počne padati lišće, kao i pred Božić i Novu godinu, ako zapadne snijeg. Tada nema odmora – objašnjava nam zaposlenik Čistoće. Vruća ljetna noć ili kiša i vjetar, ništa mu ne smeta. Premda, boce i hranu rijetko mora skupljati. Prestignu ga siromašni sugrađani i beskućnici koji kopaju po kantama za smeće i skupljaju ostatke.

– Nekad čak skupljaju čikove od cigareta koje su građani netom prije ugasili. Jednom me neka curica na Zrinjevcu pitala: “Joj, striček, kak to možete radit, mene bi bilo sram”. A zanimljivo je da sam je opet sreo ujutro, kad sam se vraćao kući, kako prosi – prisjeća se Anto Pavić. Ipak, osim pojedinih biciklista koji neoprezno voze pa ga umalo udare, građani su, kaže, uglavnom ljubazni prema njemu, a nekad ga žele i počastiti. Omladini, kako od milja zove mlade, ponekad i posudi trokolicu da se provozaju.

– Dobra je omladina, osim kad se napije. Najgore mi je kad taman lijepo počistim ulicu, a oni na klupe i na pod bacaju smeće ili pak bacaju kontejnere na tramvajsku prugu – žali se Anto Pavić. Iako je rodom Siščanin, dio Zagreba upoznao je bolje i od “lokalaca”. U svom stažu nagledao se svačeg, od tučnjava pa do seksa na ulici.

– Svega je prije bilo, sada malo manje, kao da su ljudi mirniji. Sad ima dosta izbjeglica po noći. Vidim ih izdaleka, pa rašire ruke, ne daju ti proći, grlili bi se i ljubili. Ali ja se samo maknem i nemam problema – objašnjava nam iskusni zaposlenik Čistoće.

Izmakne se od tučnjava

Grad je najživlji preko vikenda. Tad je i više smeća. Gužva prestaje kada u nedjelju sat otkuca ponoć. Otad sve do četvrtka, ulice su, kaže gospodin Ante, gotovo prazne. Raditi noću nije ga strah jer tvrdi da je Zagreb još uvijek siguran grad. Od pokoje tučnjave se izmakne, a na uvjete u kojima radi nema zamjerki.

– Samo neka je plaća na vrijeme i dobro je – skroman je čistač Anto dok mete poTomislavcu. Ništa mu ne nedostaje, ali volio bi da ima samo svoja “kolica” i da ih ne mora dijeliti s kolegama koji rade u smjenama prije njega. Dobri su oni dečki, kaže, ali ne paze svi kao on na opremu. Ponosno nam pokazuje i svoju brezovu metlu koju sam izrađuje.

– Izdrži po jednu noć, nekad dvije. Ispraksirao sam se pa mi treba samo pet minuta da je složim – objašnjava nam Anto užurbano nas pozdravljajući. Još mora isprazniti kantu-dvije, a onda je vrijeme za okrepu i ponoćni “gablec” s kolegama, da napuni baterije za još jednu napornu noć koja je pred njim. piše