Novi zakon o porezu na dohodak diskriminira povratnike. Zašto povratnik iz SAD-a mora plaćati porez na mirovinu? Mirovine iz zemalja s kojima Hrvatska nema bilateralni ugovor oporezuju se u Hrvatskoj jednako kao i prihod od
nesamostalnog rada.
(Premijer Milanović s hrvatskim iseljenicima u New Yorku za nedavnog, rujanskog posjeta Ujedinjenim narodima i čelnicima Sjedinjenih Država) Izmjenama Zakona o porezu na dohodak, koji je stupio na snagu 1. ožujka 2012., obveza plaćanja poreza proširena je i na mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu. Ti rezidenti porez plaćaju pod istim pretpostavkama kao i hrvatski državljani, odnosno obveznici plaćanja poreza na mirovine ostvarene u tuzemstvu. Međutim, to se ne odnosi na sve mirovine jednako jer su mirovine obuhvaćene bilateralnim međunarodnim ugovorima Republike Hrvatske i izvjesnog broja stranih država izuzete iz hrvatskog sustava oporezovanja. Hrvatska država tim zakonom diskriminira pojedine skupine povratnika iz iseljeništva. Tim je riječima Josip Ante Sovulj, donedavni predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, a sada tajnik te organizacije za odnose s hrvatskim državnim službama, ekskluzivno za Večernji list objasnio zbog čega je većina hrvatskog iseljeništva nezadovoljna novim Zakonom o porezu na dohodak. – Dobro smo proučili Zakon, primili smo primjedbe brojnih iseljenika i uvjereni smo da je donesen brzopleto i da neće znatnije utjecati na povećanje državne blagajne. Hrvatska ima demografsku i ekonomsku potrebu za što bržim i brojnijim povratkom naših iseljenika i svaka bi hrvatska vlada trebala ozbiljno raditi na ostvarenju tog cilja koji je, usuđujem se primijetiti, od nacionalnog interesa za zemlju koja ima veću stopu mortaliteta od nataliteta, a strane investicije čekaju, dok iseljeništvo posjeduje kapital koji bi oplodio gospodarstvo u domovini.
Sovulj, koji nekoliko desetljeća živi u New Yorku i od početka devedesetih je aktivan u pomoći Hrvatskoj, tvrdi da je posljedica spornog zakona i favoriziranje povratnika iz nekih zemalja, odnosno da Vlada stvara tri skupine povratnika.
Limit za Kanađane i Nizozemce
U prvoj su povratnici koji porez na mirovinu iz sustava socijalnog osiguranja plaćaju samo u zemlji iz koje su se vratili (Belgija, Danska, Finska, Južnoafrička Republika, Kanada, Kina, Mauricijus, Makedonija, Nizozemska, Njemačka, Oman, Poljska, Rumunjska, San Marino, Švedska). U drugoj skupini su povratnici čije mirovine Hrvatska ima “pretežno pravo” oporezivati (Albanija, Armenija, Austrija, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka, Estonija, Francuska, Grčka, Iran, Irska, Island, Italija, Izrael, Jordan, Koreja, Kuvajt, Latvija, Litva, Mađarska, Malezija, Malta, Moldavija, Norveška, Rusija, Sirija, Slovačka, Slovenija, Srbija, Španjolska, Švicarska, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ukrajina). U trećoj su umirovljenici koji porez plaćaju do mjere određene hrvatskim zakonom. Primjerice, mirovine iz socijalnog sustava Njemačke i Švedske u Hrvatskoj se uopće ne mogu oporezivati. Kanadske mirovine Hrvatska može oporezivati samo do iznosa od 12.000 kanadskih dolara, a Nizozemske do kunskog ekvivalenta nekadašnjih 12.000 guldena. Nasuprot tome, mirovine iz zemalja s kojima Hrvatska nema relevantan bilateralni ugovor oporezuju se u Hrvatskoj jednako kao i prihod od nesamostalnog rada.
Sovulj smatra da je potrebno potpisati bilateralne sporazume sa svim zemljama u kojima žive Hrvati. Bilateralni ugovori Republike Hrvatske i drugih zemalja, naime, štite strane mirovine hrvatskih rezidenata ostvarene samo iz sustava socijalnog osiguranja od oporezivanja u Hrvatskoj, dok se mirovine iz privatne štednje mogu oporezivati. Budući da u nekim zemljama javnog mirovinskog sustava nema, diskriminiranje mirovina prema izvoru sredstava (javna ili privatna) kažnjava povratnike iz zemalja gdje se mirovina često ostvaruje privatnom štednjom, a tako je na primjer u SAD-u.
– Vjerujte mi – kaže Sovulj – mnogi se iseljenici osjećaju iskorištenima jer, kad su trebali, pomagali su, a danas kao da ih nitko ne želi. Znamo da je i u nekim zemljama EU na snazi slično oporezivanje, ali Hrvatska bi trebala imati pojačani senzibilitet za svoje iseljeništvo.
U Hrvatskom svjetskom kongresu, koji je krovna iseljenička organizacija, svjesni su da je novouvedeno oporezivanje inozemnih mirovina temeljeno na zakonu, ali upozoravaju da će nepravednost i diskriminacija prema zemlji povratka i izvoru sredstava izazvati duboke i trajne posljedice u odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima u dijaspori. Zato je temeljno pitanje zašto hrvatska država ne štiti bilateralnim ugovorima sve svoje građane i rezidente jednako?
– Iznenadna i bez rasprave provedena promjena Zakona o oporezivanju dohotka unijela je u iseljeništvo sumnju u stvarnu svrhu promjene, pogotovo zato što je suprotna duhu i slovu nedavno prihvaćenog Zakona o odnosu Republike Hrvatske i Hrvata izvan Republike Hrvatske. Kako čitati tu razliku deklariranoga i provođenoga? Porezna će diskriminacija sasvim sigurno odvratiti dio iseljenika od trajnog povratka. Bez obzira na ljudske i političke učinke odustajanja od povratka, Hrvatska će ostati bez prihoda koje bi ti povratnici državnoj riznici donijeli kroz druge oblike oporezivanja (PDV, porez na energente, imovinu i drugo). Uz nepoznat učinak na državnu riznicu, oporezivanje povratnicima iz pojedinih zemalja pruža manje prava iz javnog sektora. Mirovine su u inozemstvu stečene dugogodišnjim radom u sustavima u kojima su školovana djeca, ostvareno pravo na zdravstvenu zaštitu koje nije prenosivo u Hrvatsku (pogotovo iz mnogih prekomorskih zemalja poput SAD-a). Ta prava ostvarena oporezivanjem u drugim državama često ne mogu biti ostvarena u Hrvatskoj. U suprotnosti je i s namjerom Republike Hrvatske da proširi svoju turističku ponudu na dugotrajno prebivanje stranih umirovljenika u Hrvatskoj, čime bi oni uspostavili status rezidenta u Hrvatskoj. Nadalje, oporezivanje stavlja povratnike koji imaju obitelji u tuđini, pogotovo u prekomorskim zemljama, u neplanirano otežane okolnosti ispunjavanja obveza prema obitelji u inozemstvu. Oporezivanje je u izravnoj suprotnosti s namjerom izrečenom u člancima 62. i 64. Zakona o odnosu Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske kojima se potiče povratak znanstvenika i umirovljenika.
Ili, možda, ne volimo Hrvatsku?
– Naša država mora oporezivati sve inozemne mirovine po istim pravilima – naglašava Sovulj. – Republika Hrvatska mora međusobno uskladiti međunarodne ugovore temeljem kojih oporezuje povratnike i sklopiti nove ugovore sa zemljama s kojima ih još nema te povratnike tretirati po pravilima koja ih sve stavljaju u međusobno jednak položaj u domovini. U suprotnom, nužno je vratiti se na odredbu koja je vrijedila prije nedavne promjene poreznog zakona prema kojoj se inozemne mirovine oporezuju samo u zemlji izvora – poručuje Josip Ante Sovulj.
Temelj za povratak na staro rješenje nalazi se u Zakonu o odnosu Republike Hrvatske prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske koji potiče povratak iseljenika i njihovih potomaka u domovinu. Ili je možda ipak problem u tome što “oni koji nisu rođeni u Hrvatskoj ne mogu voljeti i razumjeti Hrvatsku”, kao što je nedavno u Saboru rekao premijer Milanović?
Upitno je hoće li porez uopće puniti državnu blagajnu
Na Večernjakovo pitanje kakvi su ekonomski učinci novouvedenog oporezivanja inozemnih mirovina Josip Ante Sovulj, tajnik Hrvatskog svjetskog kongresa, kaže da još nema odgovora. – Budući da o tome nije bilo javne rasprave, Ministarstvo financija nije dalo podatke kakve će neto prihode ta promjena donijeti državnoj riznici. Znajući da pretežit postotak povratnika dolazi iz zemalja čije mirovine u Hrvatskoj (najvećim dijelom) nisu oporezive poput Belgije, Danske, Južnoafričke Republike, Kanade, Nizozemske, Njemačke i Švedske, pitanje ekonomske opravdanosti oporezivanja mirovina razmjerne manjine povratnika iz bilateralnim sporazumima nezaštićenih zemalja je legitimno i opravdano – tvrdi Sovulj. Nameće se i pitanje hoće li prihodi od oporezivih inozemnih mirovina državnoj riznici biti veći od troškova prikupljanja poreza. piše
