O draga, o slatka slobodo…

754

dvojica_na_klupiNeće nama EU određivati kada ćemo u penziju. Prosječni broj godina s koliko Europljani odlaze u mirovinu jako se razlikuje unutar članica EU. Tako primjerice Irci i Šveđani rade do svoje 64. godine, Englezi, Nizozemci i Ciprani do svoje 63. godine, dok prosječni Rumunj prestaje raditi skoro deset godina ranije, sa 55 i pol godina. Hrvati su negdje u sredini – mi napuštamo tržište rada sa 60 godina.

Naravno, stvaran broj godina s koliko idemo u mirovinu uvijek je ispod zakonske granice umirovljenja jer dio ljudi odlazi u prijevremenu mirovinu.

Samo iz ovih podataka vidljivo je da ne postoji neka uniformna mirovinska politika za sve članice EU. Socijalne politike općenito, u ovom slučaju mirovinska politika, nisu pod nadzorom EU već su u potpunosti pod ingerencijom država članica. Napredak zemalja članica u provođenju mirovinskih reformi prati se kroz mehanizam otvorene metode koordinacije. To je vrlo labav mehanizam, koji samo prati razvoj događaja u državama članicama i daje neobvezujuće preporuke. Tako ni nama kada uđemo u EU nitko neće govoriti kada moramo u mirovinu i kolike ćemo mirovine dobivati.

Sve se duže živi, djece je sve manje

Ipak, neke društvene i demografske karakteristike zajedničke su svim europskim zemljama. Općenito, ljudi žive sve duže i rađaju sve manje djece. Iako još uvijek starimo jedan dan svakih 24 sata, taj proces traje sve duže i duže. Očekivani životni vijek u zadnjih nam se par desetljeća povećavao za 2,5 godine svakih 10 godina. Dobra vijest je da ćemo u budućnosti živjeti još duže. Loša vijest je da bi, ukoliko nešto drastično ne promijenimo u mirovinskim sustavima, mogli postati ozbiljno financijski ugroženi kada odemo u mirovinu.

U Hrvatskoj je propisana dob za odlazak u mirovinu 60 godina za žene i 65 za muškarce. To je jedan od rezultata mirovinske reforme koja je započela 1998. godine. Tada su žene išle u mirovinu sa 55, a muškarci sa 60 godina. Od tada se svake godine granica umirovljenja pomicala za pola godine pa je od 2008. godine postignut zadani cilj.

Neodrživi mirovinski sustav

Isto tako, radilo se na uvođenju veće pravednosti u sustav, pa se izračun mirovine postepeno temeljio na cijelom radnom vijeku, a ne samo na 10 najboljih uzastopnih godina kao prije. Naravno, to je stvorilo veliki jaz između “novih” i “starih” umirovljenika koji su vlade pokušavale riješiti raznim kompenzatornim mjerama koje su u konačnici samo dodatno zakomplicirale sustav dok razlike još uvijek postoje.

Nažalost, i nakon provođenja mirovinske reforme (koja je bila naknadno razvodnjavana u par navrata) mirovinski sustav u Hrvatskoj daleko je od održivosti tako da su uvedene dodatne izmjene. Ona koja je najviše zaintrigirala i antagonizirala javnost je povećanje zakonske granice umirovljenja za žene i izjednačavanje s onom za muškarce. Granica umirovljenja se diže svake godine za tri mjeseca pa će i žene u Hrvatskoj, počevši od 2030., morati raditi do 65. godine.

Međutim, ako pogledamo zemlje EU, vidimo da je taj trend sveprisutan. Mirovinski sustav naprosto više nije održiv u sadašnjem obliku. Stanovništvo stari, životni vijek se produžuje i sve to potencirano sadašnjom krizom, koja je doslovce poništila veliki dio sredstava mirovinskih fondova, primorava vlade da povise dob umirovljenja. To s jedne strane povećava broj ljudi koji pridonose sustavu, a s druge smanjuje broj ljudi koji dobivaju iz sustava. Već su 2009. godine svi Belgijanci, Danci, Nijemci, Irci, Španjolci, Ciprani, Luksemburžani, Nizozemci i Portugalci imali zakonsku dob za odlazak u mirovinu postavljenu na 65 godina. Za muškarce u Švedskoj i Finskoj, granica je bila čak 67, odnosno 68 godina.

Radit će se sve duže

Još se veće promjene spremaju u budućnosti. Većina zemalja EU namjerava dodatno povećati dobnu granicu za odlazak u mirovinu. Jedina iznimka bila je Francuska koja je planirala smanjiti dobnu granicu za muškarce, sa sadašnjih 65 na 60 godina, i tako ju izjednačiti s dobnom granicom za žene. Međutim, pod pritiskom financijske i fiskalne krize, i ona je morala povećati dobnu granicu umirovljenja. Najveće promjene planiraju se u Danskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj koje nakon 2020. godine namjeravaju pomaknuti dobnu granicu za umirovljenje za sve građane na 67 godina, dok će u Irskoj i Velikoj Britaniji i muškarci i žene morati raditi do svoje 68. godine.

“O tempora, o mores”, rekao bi Ciceron. Ili u prijevodu – kakva vremena i običaji da je došlo do toga da nam se čini da nikad nećemo dočekati mirovinu! piše