Robotizirana utjeha

310

Bijela foka, nova tehno-krznena terapija koja osvaja svijet. Čupavo stvorenje postalo hit u bolnicama i domovima za stare jer svi su uvjereni da liječi usamljenost, kao i živi kućni ljubimac.

fokaLežite u bolnici. Čekate liječničku vizitu, infuziju, posjete… No što ako posjeta nema? I ako umjesto lijekova dobijete bijelu krznenu foku da vam pravi društvo. U tom ste slučaju u japanskoj, a ne u hrvatskoj bolnici. Japanci, najnaprednija nacija po pitanju tehnoloških dostignuća, posebice iz resora humanoidne robotike svojim robotom – fokom uspjeli su izmamiti osmijehe na lice brojnih bolesnika, ali i stanara domova za stare i nemoćne. Paro je ime malom čudu koje se glasa poput prave foke, i koje ima terapeutski učinak. Težak 2 i pol kilograma i 57 centimetara velik, Paro je izum Takanorija Shibate, koji se terapijskom robotikom bavi punih 17 godina. Na ideju za foku koja će pružiti utjehu brojnim bolesnicima došao je davne 1993. na Institutu za naprednu industrijsku znanost i tehnologiju – AIST. Shibata kaže kako nije htio stvoriti robotiziranu običnu i svima dostupnu životinju, poput psa ili mačke, već se odlučio za malo tehno egzotike. Promatrajući foke u njihovu prirodnu okruženju na obalama Kanade, Shibatu je »krznenu utjehu« uspio dovršiti tek 2001., a u komercijalnu prodaju puštena je 2004. godine.

Odgovara na dodire

Koja je njegova posebnost? Brojne su studije pokazale kako vlasnici kućnih ljubimaca imaju višestruke koristi od psa, mačke ili kanarinca. Rješavanje stresa, osjećaj ugode i psihičko zadovoljstvo samo su neke od navedenih beneficija koje uživaju vlasnici kućnih ljubimaca. Kako onda neživo biće može imati isti učinak, kao recimo čistokrvni labrador? Shibata je svog Paru opskrbio taktilnim senzorima zbog kojih foka ima mogućnost odgovora na dodire. Dodirnete li ga, veselo maše repom, reagira na svjetlost i mrak, otvara i zatvara oči te zna raspoznati svoje ime. Posebnost pametne foke je u činjenici što se glasa identično kao mladunče, za što je Shibata koristio čak 20 različitih zvukova.

Korisnici tehno-krznene terapije slažu se u jednom. Paro uspijeva izmamiti osmijeh i kod najčangrizavijih i najosamljenijih. Osim što je umiljat, anketirani korisnici, posebice umirovljenici iz staračkih domova, kažu kako im Paro daje osjećaj da su nekome potrebni. Tako je jedna japanska umirovljenica oduševljena fokom koja joj kako kaže, pomaže u olakšavanju tereta umirovljeničkih dana.

– Rijetko izlazim iz stana. Jedina veza sa svijetom su mi novine i televizija. Nemam kompjutor niti mobilni telefon. Paro me sluša. Čak sam mu i kupila košaru u kojoj spava. Ipak je on poput djeteta. A i mogu mu reći sve bez bojazni da će me odati. Mogu mu reći čak i to da je naš premijer idiot, kroz smijeh kazuje nedavno umirovljena Kobayashi.

Čipirana ljudskost

Očito je da je robot koji pruža utjehu, ali i preko poboljšanog psihičkog stanja može izliječiti bolesti i bez agresivnog tretmana lijekovima, pun pogodak. Foka koja brojne vremešne Japance usrećuje, a zauzvrat traži pažnju, pokazuje svojevrsnu čipiranu ljudskost prema korisnicima. Shibata je naglasio kako prema njegovu proizvodu postoji određena skepsa u Europi i SAD-u, ali će ljudi koji razumiju važnost terapije životinjama zasigurno naći mjesta u svojim srcima za Paru.

Osim što reagira na dodire, Paro reducira stres, stimulira komunikaciju između pacijenta i medicinskog osoblja, poboljšava motivaciju i opuštenost te znatno utječe na socijalizaciju među pacijentima. Možda je Shibatino najveće dostignuće to što je svojoj foki omogućio da nauči ponašanje koje preferira sam korisnik.

To znači da će Paro upamtiti ako ga primjerice, svaki put kada ga dotaknete, škakljate, i tu će radnju pokušati ponoviti. No ako ga udarite, njegovi će senzori okarakterizirati udarac kao neprihvatljivo ponašanje i neće ga ponoviti. Fascinaciju ovim neobičnim načinom terapije pokazao je danski redatelj Phie Ambo koji je priču o foki i o vezama između ljudi i robota ovjekovječio filmom naziva »Mehanička ljubav«. A koliko je mehanička ljubav uznapredovala kod vremešnih Japanaca dokazuje oko 1700 Shibatih foka koliko ih se koristi diljem japanskih bolnica. Kao dokaz da fokina ljubav zaista liječi i iscjeljuje, jest i uvrštenje Para kao najboljeg terapeutskog robota u Guinnessovu knjigu rekorda.

Zlatni plan

Japanske bolnice su među najboljima na svijetu. Od pružanja usluga, brzine i inovativnosti, zdravstvena skrb je na visokom nivou. Japanske obitelji, napose djeca, imaju zadatak brinuti se za svoje roditelje nakon umirovljenja. Ukoliko to nije moguće, Japanci nemaju problema s listama za staračke domove jer ih ima dovoljno s obzirom na broj stanovnika. Država je osim toga obvezna svakom građaninu pružiti dostojnu njegu i brigu u starijoj dobi. Tzv. Zlatni plan iz 1999. imao je zadatak u razdoblju od 10 godina povećati kapacitete domova za umirovljenike u čemu su i uspjeli. Japanci su najdugovječniji narod na svijetu, s prosjekom godina od 77,01 za muškarce te 83,59 godina za žene.

Roboti za sve

Česte kritike upućene su japanskoj hladnoći i prevelikoj okrenutosti robotizaciji i futurizmu koja prijeti potpunim otuđenjem ljudi i stvaranjem tehnorobova. Japanci su apsolutni prvaci u polju humanoidne robotike. Oni su uobičajeni inventar u japanskim bolnicama, školama i vrtićima te u industriji. Čuvanje djece, medicinska njega, učenje, pa čak i zamjena za partnera – Japanci za sve imaju robotizirano rješenje. Glavni problem s kojim se ta dalekoistočna zemlja bori je drastični pad nataliteta te bi roboti u tom slučaju bili izvrsni potporanj japanskoj ekonomiji zamijenivši nedostatnu radnu snagu. Procjenjuje se bi do 2025. roboti mogli zamijeniti 3,5 milijuna ljudi.

Pokazuje osjećaje

– Paro raspoznaje dijelove dana

– raspoznaje dodir, svjetlost i zvuk

– može osjetiti udarac ili milovanje

– razumije kada ga se drži u naručju

– raspoznaje smjer dolaska zvuka

– prepoznaje dozivanje i hvaljenje

– pamti interakciju

– pokazuje osjećaje govorom tijela i facijalnom ekspresijom

piše