SAD-om bi mogle harati pješčane oluje

88

AMERICI PRIJETI KATASTROFA KOJA JE 1930-ih MILIJUNE OTJERALA IZ NJIHOVIH DOMOVA Nova studija pokazuje da bi SAD-om opet mogle harati pješčane oluje

A monster dust storm approaches Stratford, Texas, on April 18, 1935, during the great Dust Bowl tragedy of the 1930s., Image: 50317478, License: Rights-managed, Restrictions: NC WEB BL LN, Model Release: no, Credit line: MCT / Newscom / Profimedia

Vremenska nepogoda poznata i kao ‘zdjela prašine’ (Dust Bowl), zbog koje je tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća došlo do masovnih migracija među američkim poljoprivrednicima, danas je više nego dvostruko vjerojatnija zbog klimatskih promjena, pokazuje istraživanje.

Dust Bowl je izraz koji se koristi za seriju pješčanih oluja koje su 1930-ih pogodile prerije u srednjem dijelu SAD-a i Kanade te, zajedno sa dugotrajnom sušom, učinile dotada plodno tlo neobradivim, prisilivši brojne tamošnje stanovnike da se isele iz svojih domova. Prema nekim procjenama, radu se o čak 3,5 milijuna ljudi koji su odselili između 1930 i 1940. godine. Prirodna katastrofa nezapamćenih razmjera tada je nagnala i pisca Johna Steinbecka da napiše svoje remek djelo “Plodovi gnjeva’, po kojem je John Ford snimio i čuveni film istog imena.

Takve se prirodne nepogode javljaju prilično rijetko, otprilike jednom u stoljeću, no s porastom koncentracije stakleničkih plinova, pojava poznata kao ‘zdjela prašine’ sada se može očekivati i češće. Prema projekcijama skupine znanstvenika objavljene u časopisu Nature Climate Change, do ove prirodne nepogode moglo bi dolaziti otprilike jednom u 40 godina.

A ako globalne temperature porastu za više od 2 stupnja Celzija od predindustrijske razine, slični toplinski valovi događat će se jednom u 20 godina.

Photograph of a farmer and son walking in the face of a dust storm in Cimarron County, Oklahoma. Photograph taken by Arthur Rothstein (1915-1985).

Photo12 via AFP

Dust Bowl u Oklahomi

 

– Čak su i visoko industrijalizirani dijelovi svijeta osjetljivi na ekstremne vrućine i sušu, rekla je Friederike Otto, koautorica studije i vršiteljica dužnosti direktorice Instituta za promjene okoliša na Sveučilištu u Oxfordu.

Zemljoradnja se u svijetu mijenjala od 1930-ih, raširenijom upotrebom navodnjavanja usjeva. No, velik dio toga se oslanja na podzemne vode, koje su također u velikoj mjeri iscrpljene.

Ogromna polja, koja potiču eroziju tla; sklonost rastu monokultura – ogromne površine koje su dane samo jednoj kulturi, poput kukuruza ili pšenice; i nedostatak prirodne vegetacije pridonose stvaranju uvjeta za ‘zdjelu prašine’.

– Ako nigdje nemate drveća, mnogo je teže držati vodu u zemlji. Vrsta usjeva koje uzgajate i koliko su velika polja utječu na to kako tlo može zadržati vodu, objašnjava Otto.

A monster dust storm approaches Stratford, Texas, on April 18, 1935, during the great Dust Bowl tragedy of the 1930s., Image: 50317478, License: Rights-managed, Restrictions: NC WEB BL LN, Model Release: no, Credit line: MCT / Newscom / Profimedia

MCT / Newscom / Profimedia

Dust bowl (fotografija iz Teksasa, 1930-ih godina)

 

Tim Cowan, vodeći autor i znanstveni suradnik sa Sveučilišta u Južnom Queenslandu, rekao je da se studija koncentrirala na utjecaje porasta temperature, ali da će i upravljanje zemljištem imati veliki utjecaj.

Međutim, poboljšanjem upravljanja zemljištem nije se mogla popraviti šteta nastala klimatskim promjenama.

– Iako sada imate bolje prakse u obrezivanju, porast temperature umanjuje te koristi, pa će i dalje biti negativnog utjecaja, rekao je. Piše