Šećerašima su ‘opasna’ mala pakiranja i hrana iz OPG-ova

929

mala pakiranjaKoliko sadrži soli, šećera, masti i bjelančevina ne treba pisati na hrani čiji proizvođači nisu u sustavu PDV-a te na pakiranjima čija je površina do 25 cm2.

Na čokoladicama poput Marsa ili Monda, najmanjim pakiranjima maslaca, sirnih i čokoladnih namaza te pekmeza ne treba pisati nutritivna deklaracija. To je lista sastojaka s njihovim udjelom u 100 grama gotovog proizvoda.

– Za hranu u ambalaži ili spremnicima čija je najveća površina manja od 25 četvornih centimetara nema obveze navođenja nutritivne deklaracije – kažu u Ministarstvu poljoprivrede.

A na većim pakiranjima hrane obavezni podaci u nutritivnoj deklaraciji, prema Uredbi EU, su količine energije (kalorije), masti (posebno trebaju biti navedene opasne zasićene masne kiseline), ugljikohidrata (s istaknutim udjelom šećera), bjelančevina i soli.

Vlakna nisu obavezna

mala pakiranja1

To je već tablica koja doista ne stane na male proizvode, a kad bi je i objavili, slova bi bila toliko sitna da bi ih malo tko mogao pročitati bez povećala. Postoje i dodatni podaci, koji nisu obavezni, ali su potrošačima svakako korisni. To su navođenje udjela jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina u kategoriji masti, poliolija i škroba među ugljikohidratima, kao i isticanje količine vlakana te vitamina i minerala.

U malim bočicama je…

Neki od tih podataka, poput udjela šećera ili soli te masti, iznimno su značajni ljudima koji boluju od dijabetesa ili bolesti srca i krvnih žila. Zato se može reći da za šećeraše ili tlakaše nisu proizvodi u malim pakiranjima, odnosno da za njih u malim bočicama doista može biti otrov. No sigurno mogu kupovati mala pakiranja hrane koju dobro poznaju ili u trgovini potražiti veće pakiranje pa na njima pročitati sastav i količine opasnih sastojaka.

– Napominjemo da nutritivna deklaracija ne smije biti nadopunjena dodatnim hranjivim tvarima koji nisu propisani navedenom Uredbom – kažu u ministarstvu.

Prepisuju što im paše

Za vjerovati je da je to zbog jasnoće i izbjegavanja opterećivanja potrošača podacima koji nisu neophodni. Među takve, naravno, ne spada navođenje sastojaka koji kod nekih ljudi izazivaju alergije ili netolerancije. Njih treba navoditi pa tako na vinu, na primjer, piše da sadrži sulfite.

– U proceduri je donošenje posebnog propisa koji pojašnjava kako se može proizvođače malih količina hrane osloboditi obaveze navođenja nutritivne deklaracije. Javno savjetovanje o tome traje do 15. lipnja – kažu u ministarstvu.

U prijedlogu tog naputka, objavljenom na e-Savjetovanja, konkretno piše da se proizvođačem malih količina hrane smatra subjekt u poslovanju s hranom koji nije obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Riječ je, dakle, o manjim tvrtkama i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

U uredbi EU o informiranju potrošača o hrani piše i “propisi o informacijama o hrani trebali bi biti dovoljno fleksibilni da prate nove zahtjeve potrošača u vezi informiranja”. Piše “trebali bi biti”, a ne “trebaju biti”, što otvara prostor za manipulaciju. Kao i odredba da “bi krajnjeg potrošača trebalo primjereno informirati u slučaju proizvoda koji je odmrznut”. U našem Ministarstvu poljoprivrede kažu kako ni jedan propis u EU ne definira koliko dugo meso ili riba mogu biti zamrznuti.

Svima, a ne samo njima

– Upravo zato se ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić zalaže za to da na svakoj pošiljci mesa koja dolazi u Hrvatsku treba jasno pisati u kojoj je zemlji uzgojeno to meso, kad je zaklano i zamrznuto te koji mu je rok trajanja – kažu u ministarstvu. Valjda će to svoje zalaganje uskoro pretvoriti i u praktično djelovanje. Informacija o tome koliko je hrana zamrznuta važna je svima, a ne samo bolesnicima.  piše