Makularna degeneracija ili degeneracija žute pjege je kronična bolest oka povezana sa starenjem koju obilježava istrošenost dijela oka odgovornog za centralnu vidnu oštrinu. U literaturi se može pronaći i naziv senilna makularna degeneracija. Istrošenost nastaje u makuli ili žutoj pjegi, odnosno središnjem dijelu mrežnice, koja se nalazi u unutrašnjem dijelu oka i koji je posebno osjetljiv na poremećaj mikrocirkulacije.
Makularna degeneracija ne uzrokuje potpunu sljepoću, ali izaziva pogoršanje kvalitete života zamućivanjem vida i ispadima u centralnom vidu. Dobra centralna vidna oštrina potrebna je za čitanje, vožnju automobila, prepoznavanje lica te za precizan rad. Makularna degeneracija pogađa osobe starije od 50 godina. Razlikuju se dva oblika, vlažna i suha makularna degeneracija. Kod suhe degeneracije, koja je ujedno i češći oblik, istrošenost žute pjege nije povezana s krvarenjem u tom dijelu oka.
Makularna degeneracija razvija se postepeno i bezbolno. O
soba može zamijetiti slijedeće promjene: potrebu za jačim svjetlom za vrijeme čitanja, teškoće u prilgođavanju u slabo osvjetljenom prostoru, teškoće u raspoznavanju boja ili lica te zamućenja centralnog vida. Vid može slabiti na jednom oku više nego na drugom, a isto tako može na drugom oku vid ostati sačuvan puno duže. U tom se slučaju teže zamjećuju promjene jer dobar vid na jednom oku kompenzira nedostatke oboljelog oka. Poteškoće s vidom i kvalitetom života nastaju kada promjene zahvate oba oka.
Kod nekih osoba koje pate od makularne degeneracije mogu se pojaviti vidne halucinacije koje se obično pojavljuju što vid više slabi. Halucinacije se mogu javiti kao neobične šare pred očima, kao geometrijske figure, životinje ili čak ljudska lica. Osobe s ovakvim simptomima obično se ne žele nikome požaliti na to da ih ne bi okolina proglasila psihičkim bolesnicima, ali takve halucinacije i nisu rijetke kod makularne degeneracije i nazivaju se Charles Bonnetov sindrom.
Ukoliko zamijetite promjene vida potrebno je otići na oftalmološki pregled. Postoji metoda koja se naziva Amslerov test za samoprocjenu vida kojom možete odrediti da li vam je potreban liječnički pregled.
Test se izvodi na slijedeći način
Potrebno je postaviti sliku mreže na udaljenost od otprilike 30tak cm od očiju na dobro osvjetljeno mjesto. Ukoliko inače nosite naočale ili leće potrebno ih je koristiti za vrijeme izvođenja testa. Potom se prekrije jedno oko, a nepokrivenim oko gleda se u središnju točku mreže. Tijekom gledanja potrebno je odrediti da li su sve linije koje sačinjavaju mrežu ravne ili se pojavljuje iskrivljena slika ili nedostatak slike. Test je potrebno provesti na oba oka. Ukoliko se na nekom ili na oba oka pojavi iskrivljena slika ili nedostatak slike potrebno je posjetiti liječnika specijalista oftalmologa. Točan uzrok makularne degeneracije nije poznat, ali se razvija sa starenjem organizma.
Čimbenici koji pridonose razvoju makularne degeneracije uključuju: dob (javlja se kod osoba starije životne dobi), obiteljska pojavnost makularne degeneracije (češće se javlja u osoba kod kojih u obitelji postoji netko tko je također obolio), spol (kod žena se javlja češće jer obično žene duže žive), pušenje (izlaganje dimu cigareta udvostručuje rizik od nastanka makularne degeneracije), pretilost (povišena tjelesna težina povećava rizik za progresijom bolesti iz blažeg u teži oblik), svjetla boja očiju (osobe sa svjetlom bojom očiju su više osjetljivi nego osobe s tamnijim očima), prekomjerno izlaganje sunčevim zrakama, nedostatak nekih vitamina i minerala (kao što su vitamin A, C i E te cink) te srčane i krvožilne bolesti.
Metode kojima se može dijagnosticirati makularna degeneracija uključuju: kompletan oftalmološki pregled liječnika oftalmologa koji se bavi stražnjim segmentom oka, potom fluoresceinska angiografija (koja se izvodi na način da se u venu podlaktice daje fluoresceinska tvar te se potom urade slike stražnjeg segmenta oka na kojima se pokazuje protok fluoresceinske tvari kroz krvne žile), te optička koherentna tomografija (neinvazivna metoda koja se koristi laserskim svjetlom infracrvenog spektra za slojevito snimanje mrežnice i vidnog živca).
Liječenje makularne degeneracije
Nažalost, ne postoji učinkovita metoda liječenja makularne degeneracije, ali to ne znači da će oboljela osoba i potpuno oslijepiti. Suha makularna degeneracija obično sporo napreduje te su oboljele osobe u mogućnosti živjeti normalnim životom, osobito ako je zahvaćeno samo jedno oko. Suha makularna degeneracija može se razviti u brže napredujući oblik, tzv. vlažnu makularnu degeneraciju.
Terapijske metode koje se mogu primjenjivati uključuju lasersku fotokoagulaciju, te novija laserska metoda, fotodinamička terapija koja se koristi citotoksičnim efektom slobodnih kisikovih radikala koji se oslobađaju iz intravenski dane tvari pod fotoaktivacijskim laserom. Najnovije metode uključuju davanje lijekova direktno u oko, kao što su kortikosteroidi i tvari koje sprječavaju proliferaciju krvnih žila.
Uzimanje visokih doza antioksidansa i cinka može usporiti napredovanje bolesti. Rađeno je istraživanje koje je pokazalo da dnevna konzumacija 500 mg vitamina C, 400 IU (internacionalnih jedinica) vitamina E, 15 mg beta karotena, 80 mg cinka i 2mg bakra smanjuje rizik napredovanja bolesti za 25 %.
Slijedećim mjerama može se djelomično prevenirati nastanak makularne degeneracije:
- Konzumiranje hrane bogate antioksidansima: Hrana bogata antioksidansima je ona koja sadrži vitamine skupine A, C i E. Osobe koje konzumiraju zeleno povrće imaju manji rizik za obolijevanje. Također se smatra da lutein, kojeg se u većim koncentracijama nalazi u jajima, kukuruzu te zelenom povrću smanjuje rizik obolijevanja, kao i omega 3 masne kiseline iz ribe te bademi.
- Nadoknada antioksidansa i cinka dijetetskim pripravcima. Osobama oboljelim od makularne degeneracije savjetuje se uzimanje većih doza cinka, beta karotena i vitamina A, C i E od onih koje se mogu nadoknaditi prehranom u obliku nekih pripravaka koji se kupuju u ljekarnama.
Na taj način može se spriječiti brže napredovanje bolesti. Pritome treba imati na umu da se beta karoten u većim količinama koje uzimaju pušači povezuje s karcinomom pluća, a prevelike količine vitamina E mogu biti toksične. - Konzumiranje ribe. Prehrana bogata omega 3 masnim kiselinama iz ribe smanjuje rizik za obolijevanje.
- Prestanak pušenja. Kod pušača se češće javlja makularna degeneracija nego kod nepušača.
- Dobra kontrola i liječenje drugih bolesti. Primjerice, kontrolom srčanih bolesti ili visokog tlaka može se smanjiti rizik obolijevanja.
- Redoviti pregledi oka. Rano dijagnosticiranje makularne degeneracije sprječava gubitak vida. Osobe starije od 45 godina trebale bi obaviti pregled oftalmologa svake dvije do četiri godine, a osobe starije od 65 svake jedne do dvije godine. Ukoliko u obitelji postoji netko obolio od makularne degeneracije, takvi pregledi trebaju biti i češći. piše
