Sudar teorija

147

psio

Vide li psi svog vlasnika kao vođu čopora? Vođa čopora standardni je termin iz područja kinologije. Već desetljećima njime se opisuje način ophođenja sa psima. Popularni tv trener Cesar Millan koji je prošle godine gostovao i u nas taj je termin uveo u javnost na velika vrata.

Baš kao i kad se radi o nogometu ili politici, o psima mnogo ljudi mnogo toga zna. Rado se dijele savjeti i upute novopečenim vlasnicima pasa a gotovo svaki kvart ima svog više ili manje ‘samozvanog’ stručnjaka. Katkad su ti savjeti dobri i korisni, katkad nisu a nezgoda s poslom trenera je da zapravo nema (pogotovo u nas) službene škole za to zvanje, barem ne u domeni obuke i rada sa psima ljubimcima, ili takozvanim psima za pratnju.

Vođa čopora je termin koji je zapravo svojevrsno tumačenje odnosa psećih predaka u divljini, po kojem svaki čopor ima svoga vođu, takozvanog ‘alfa mužjaka’ koji je najsnažniji, najdominantniji i najpoduzetniji pripadnik čopora, a nekoć se smatralo i kako on na vlast dolazi nadmetanjem pa i fizičkim nadjačavanjem s ostalim pripadnicima čopora. Slijedom toga, i s obzirom da su psi izravni potomci udomaćenih vukova smatralo se i kako je nužno da u odnosu sa psom mi budemo taj snažni i važni vođa.

Također, teorija je govorila i kako psi pojma nemaju da su oni psi a mi ljudi te da nas smatraju podjednako psima i obrnuto. Suvremene spoznaje su pomalo drukčije.

Cesar Millan teoriju vođe čopora snažno zastupa, i jako mnogo govori o dominaciji kao iskonskoj potrebi pasa. Nerijetko, pse silom okreće na leđa tvrdeći kako se jedino na taj način može uspostaviti dominacija nad psom i utvrditi svoj status vođe čopora.

To okretanje psa na bok silom nikako ne preporučujem vlasnicima pasa. Psi, naime, to nikad ne rade jedni drugima. Da, može se vidjeti jednoga psa kako leži na boku podređen drugome no to nije zato jer ga je dominantnija jedinka na to prisilila već se radi o komunikaciji kojom jedan pas drugome govori: ‘Priznajem da si snažniji i ne želim sukob s tobom, podređujem ti se.’ Drugi je razlog što, naročito kod oštrijih pasa, takav silovit pristup može izazvati čak i agresivnu reakciju psa.

Termin vođa čopora se, s dodatnim znanstvenim istraživanjima, srećom preoblikovao. Ponajprije, spoznaje o stalnim sukobima i nadmetanjima unutar čopora bile su utemeljene na istraživanjima provedenim na vukovima u zatočeništvu. Radilo se o vukovima koji su nasumice odabirani i skupa zatvarani u manje ili više prostrane nastambe te je često dolazilo do sukoba. U prirodi ti odnosi nisu ni približno toliko prožeti tenzijama a famozni vođa čopora ili alfa mužjak, uz svoju alfa ženku, nije ništa drugo do roditelj ostatku čopora.

Da, vučji čopori u mnogome su nalik velikim obiteljima, u kojim se alfa par razmnožava, a ostatak čopora čini njihovo potomstvo koje se međusobno ne pari te se katkad pripadnici čopora izdvajaju da bi zasnovali vlastite. To vodstvo je prilično benevolentno i ne temelji se toliko na sili koliko na vještinama snalaženja i preživljavanja. Ne radi se, suštinski, o dominaciji već doista vodstvu.

Psi, kao potomci, vukova, usto ipak nisu vukovi no, premda postoje teorije i kako uopće nisu bića čopora, većina znanstvenika slaže se kako oni to ipak jesu. Ipak, u svijetu pasa, vođa čopora nije nužno najsnažniji ni najdominatniji pripadnik, već onaj koji je često dovoljno inteligentan i poduzetan da skrbi o dobrobiti čopora. U tom smislu, vođa čopora bezuvjetno je ispravan termin, no u suvremeno vrijeme on se ipak preformulirao.

Umjesto žestokim kaznama, okretanjem na leđa ili, ne daj bože, udarcima, pse se uspješno može obučavati pravilnim omjerom kontrole i motivacije, što ne isključuje nužno komponentu autoriteta. Ipak, čovjek tu nema ulogu snažnog i važnog vođe, već je tek, kao što je jedan polaznik duhovito prokomentirao, ‘pametniji prijatelj s hrenovkama.’ piše