Tajna vitalnosti

346

bananazelMislite da znate što je zdravo jesti? Nova otkrića bi vas mogla iznenaditi. Rodney Bilton, profesor emeritus sa Sveučilišta Liverpool John Mooresm i stručnjak u području biokemije proveo je 15 godina tražeći znanstveno utemeljen odgovor na pitanje što jesti da bi čovjek ostao zdrav i vitak.

I otkrio je neke vrlo neobične stvari koje odudaraju od dosadašnjih spoznaja o zdravoj prehrani.

Jedite nezrele banane

Zelene banane, kao i cjelovite žitarice i neke vrste povrća, sadrže takozvani otporni škrob, najvažniju vrstu topivih vlakana. Topiva vlakna se ne probavljaju u tankom crijevu već se postupno apsorbiraju u tijelu dajući mu dugotrajnu zalihu energije.

Otporni škrob je ugljikohidrat, ali za razliku od ostalih ugljikohidrata, ima takav kemijski sadržaj da ne uzrokuje povišenje razine šećera pa ne predstavlja opasnost za dijabetičare niti ne izaziva napadaje gladi nakon konzumacije. Osim toga, ima efekt mršavljenja jer stimulira oslobađanje hormona glukagona koji ubrzava sagorijevanje masnoća. Zelene banane su nabogatiji izvor tog otpornog škroba, a što manje je banana zrela to više ga sadrži.

Ne radite pire od krumira

Smanjenje unosa šećera je jedna od važnijih stavaka za očuvanje zdravlja i vitkosti, no to ne znači samo izbjegavati slatka pića i procesuiranu hranu već i paziti na način pripreme hrane u vlastitom domu jer način na koji je pripremamo može utjecati na količinu šećera koja se oslobađa u krv.

Primjerice, 25 posto više šećera se otpušta iz krumpira kad je skuhan i zgnječen u pire u usporedbi s krumpirom narezanim na komade i ispečenim. Sve takve postupke s hranom, kao što su mljevenje, pasiranje pa čak i samo žvakanje dodatno ubrzava otpuštanje šećera u krv. Takve metode pripreme povećavaju površinu hrane, što olakšava njezinu aposrpciju i povećava stupanj probavljanja u crijevima.

Na isti način, jabuka koju pojedemo cijelu otpustit će manje šećera u krv nego kad je skuhamo i pretvorimo u pire, a ona pretvorena u pire otpušta manje šećera u krv nego ona koju smo pretvorili u sok, pokazalo je istraživanje čiji su rezultati objavljeni u posljednjem broju stručne publikacije The Lancet.

Isto istraživanje je otkrilo da toplina i količina vode koja se koristi za kuhanje utječu na količinu šećera koji se otpušta. Što više se namirnice bogate škrobom (poput krumpira) zagrijavaju, zalijevaju vodom i pasiraju, bit će lakše probavljivije, ali će i otpuštati više šećera u krv. A što je manje obrađena takva namirnica, otpuštat će manje šećera. To znači, da pečeni ili prženi krumpir donosi u naš organizam manje šećera nego pire od krumpira.

Za prženje koristite vodu

Većina kuhara koristi ulje, ali pregrijavanje može dovesti do razlamanja molekula ulja te stvaranja toksičnih kemikalija koje se nazivaju lipidni peroksidi. Kad se one unose u organizam, mogu stupiti u reakciju s proteinima i DNK na način koji povećava rizik za razvoj raka i srčanih bolesti. Maslinovo ulje, posebno ono ekstra djevičansko, najbolje je koristiti za začinjanje salata, a ne za kuhanje jer počinje gorjeti na relativno niskoj temperaturi te lako dolazi do otpuštanja toksičnih kemikalija. Kod prženja je najbolje primijeniti kineski trik te dodati malo vode u tavu za prženje. Na taj način snižava se temperatura ulja na 100 stupnjeva celzijusa te se smanjuje rizik za stvaranje štetnih kemikalija.

Oprez s tofuom

Vegetarijanci koji konzumiraju tofu kao glavnu zamjenu za meso izlažu se riziku od deficijencije minerala. Naime, tofu je spravljen od soje koja obiluje fitičnom kiselinom, a ona može blokirati apsorpciju minerala kao što su kalcij, magnezij, bakar, željezo i naročito cink.

Japanci taj problem izbjegavaju tako što jedu tofu uz miso i neke druge proizvode koji sadrže sojeve bakterije Bacillus subtilis, a ta bakterija smanjuje sadržaj fitičke kiseline u tofuu.

Jedite poput plemena Masai

Oduvijek nas upozoravaju da je previše masnoća, posebno onih zasićenih, loše za zdravlje. Zbog toga mnogi ljudi nastoje smanjiti unos masnoća, ali istovremeno povećavaju unos ugljikohidrata kao što su riža, tjestenina i kruh, što za posljedicu ima sve veću stopu pretilosti.

Ukratko, zahvaljujući mitu o zdravoj prehrani koja se bazira na smanjenom unosu masnoća, postupno smo povećali unos ugljikohidrata kako bismo nadoknadili manjak energije koju inače dobivamo iz masti. No, hrana bogata masnoćom pospješuje oslobađanje hormona glukagona iz gušterače, a on, pak, pospješuje razgradnju masti tijekom nekoliko sati nakon obroka. Mnoge populacije konzumiraju velike količine masti, a i dalje su vrlo zdrave i vitke.

Primjerice, istočnoafrička plemena, poput Masaia i Samburusa, konzumiraju do 400 mg životinjskih masnoća dnevno, dok se u zapadnom svijetu zdravim smatra unos od oko 60 g masti dnevno. Zanimljivo je da pripadnici tih plemena imaju jako niske vrijednosti kolesterola i gotovo da i nemaju srčanih bolesti. No, čim se pripadnici tih plemena presele u područja u kojima je prehrana bogatija ugljikohidratima, povisi im se i razina LDL, odnosno lošeg kolesterola.

Zašto su smoothiji opasni

Naša tijela imaju ograničenu sposobnost prerade velikih količina fruktoze, voćnog šećera koji je u velikoj količini prisutan u voćnim sokovima i smoothijima. Veliki unos fruktoze onemogućuje prirodan sustav kontrole šećera u krvi jer ona ne stimulira tijelo na lučenje inzulina koji je zadužen za regulaciju šećera u krvi. Posljedica toga je taloženje masnih tvari u jetri koje dovode do povećanja jetre i slabljenja njezine funkcije, a s vremenom i do razvoja debljine i dijabetesa tip 2. piše