Imaju li starije osobe pravo na godišnji odmor? Većina ljudi će na to pitanje odgovoriti da su umirovljenici i starije osobe stalno na odmoru, pa da je to zapravo stalno prisutno i korišteno pravo. A s druge strane zli jezici će postaviti pitanje od čega bi se to umirovljenici i starije osobe trebali odmarati „kada cijele godine ništa ne rade, samo se zabavljaju i ne znaju što bi sa svojim slobodnim vremenom”. Stvarnost i svakodnevica umirovljenika i starijih osoba možda je tijekom godine ponekad dosadna i neispunjena aktivnostima, pa baš zbog toga imaju potrebu za promjenom.
I starije osobe imaju potrebu za nekim novim doživljajem, novom životnom avanturom. Također imaju mnogo sjećanja iz minulih dana o željama za nekim „izgubljenim” susretom, potrebom da vide nove krajeve, upoznaju nove ljude, njihove običaje i kulturu.
Podsjetit ću da veći dio umirovljenika i starijih osoba aktivan tijekom godine, volontiraju u udrugama, rade na crno ili još uvijek žive u obitelji s djecom i unučadi. Tko nije doživio i aktivno živio svakodnevne obveze baka i djedova prema unucima i prema zaposlenoj djeci, taj nije ni spoznao što je zapravo ne samo ispunjen, nego i „prepunjen” dan aktivnostima i obvezama (koje su često teže i od nekadašnjih obveza na radnom mjestu).
To su umirovljenici koji bi možda često zamijenili takav način života drugačijim, ali nisu u mogućnosti. Mlađi članovi obitelji nemaju vlastiti stan, nisu stalno zaposleni i zbog potrebe žive kako žive. Starije osobe imaju male mirovine pa si ne mogu priuštiti zasebni smještaj i djeci ostaviti stan ili kuću. Oni koji imaju vikendice ili kako neki novi „zavidnici” govore „oni koji imaju nekretnine iz prošlog sistema”, imaju se gdje odmarati.
Ali, gle sada jada, oni moraju opet biti na usluzi unucima i djeci, jer su oni zapravo ti kojima je potreban odmor. Dio njih prisiljen je spavati u improviziranim prostorima, na pomoćnim ležajevima ili s unucima, jer sve što se može iznajmiti treba iskoristiti i tako zaraditi i nešto novca od „turizma” Neki umirovljenici aktivno rade i tijekom turističke sezone.
Nedavno sam slušala priču jedne, još uvijek dobro držeće umirovljenice, koja je rekla da radi kao kuharica u jednom pansionu na moru i da za 3-4 mjeseca zaradi više od godišnje mirovine. Više od 80 posto umirovljenika nema sredstava da si organizira godišnji odmor, ne sanjaju više o „odmoru iz snova”, već o odmoru koji bi im unio malo više radosti i zadovoljstva u ionako sivu svakodnevnicu. Često žele samo otići u neko lječilište ili toplice da „poprave” svoje zdravstveno i psihofizičko stanje, da pobjegnu u neki vedriji i veseliji svijet. No, tu se suočavaju s manjkom novca, gubitkom energije, depresijom…
Kao što je mladima potreban godišnji odmor, isto je tako potreban i starijim osobama. Potreban im je aktivan odmor. Netko će se možda zapitati što je to zapravo „aktivan” odmor za starije osobe. Sadržaj odmora mora biti drugačiji nego za mlade ljude, ali nužno je koristiti odmor, odnosno odmak od cjelogodišnjeg, već unaprijed određenog i organiziranog načina života.
Vrijeme je to kada starije osobe odlaskom na more, promjenom sredine, podneblja i klime, mogu „osnažiti” ne samo svoje fizičko, nego i psihičko stanje. Aktivnosti svakako moraju prilagoditi sebi. Ljetovanje je silno važno jer je to doba godine kad su toplina i sunčana svjetlost „pravi pomoćnici” za podizanje životne radosti i entuzijazma za bolji, ljepši i sretniji život.
Starije osobe ne smiju zaboraviti svoje godine, ali ni svoje zdravstveno stanje. Nužni preduvjet za sretno ljetovanje je savjetovanje s liječnikom prije samog odlaska, ali i s članovima obitelji kako ne bi došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja ili povreda zbog nerealnih želja ili neadekvatnih aktivnosti, neprilagođenih dobi, vremenu i mogućnostima. Naravno, ne treba nužno ljetovati na moru.
Planine ljeti imaju svojih draži. Netko tko ne podnosi visoke temperature zbog zdravstvenih tegoba, tko ne voli kupanje i „prženje” na suncu, uživat će u prohladnim jutrima i šetnjama planinskim stazama, slušajući jutarnji pjev ptica. Gledat će zadivljeno oblake ili noću slušati jednolično udaranje kiše o prozorska okna. Hrabriji i znatiželjniji idu i u nešto više planine, na ledenjake, gdje i ljeti ima i snijega i leda, ali uz proljetne temperature. Važno je da ne pretjerate u šetnjama, da ne zalutate na nepoznatim prostranstvima, ne koristite neprikladne staze, da se ne osamljujete i udaljavate jer sve to može završiti „neslavno”, a možda i pogibeljno.
Vaša je obitelj potekla sa sela? Tamo možda više nema članova vaše uže obitelji, ali postoje možda grobovi vaših predaka, pa možda boravkom tamo vratite dio prošlog vremena, sjetite se nekog jarca koji vas je uplašio kad ste imali 5 godina i kad ste ljeto provodili kod bake. Vratite se, vrijedi pokušati biti malo retro-znati- željan.
Velik dio naših umirovljenika nema dovoljno mogućnosti za organizirano ljetovanje, pa koriste jednodnevne odlaske na kupanje na more ili u toplice. Cijena takvih izleta je od 80 do 150 kuna. što ovisi o udaljenosti, cijeni ulaznice ili obroka. Ipak sedmodnevni odlazak je nešto skuplji i stoji od 700 do 1.000 kuna, a osobe s malim mirovinama za to šparaju cijelu godinu. Oni koji imaju mirovine od kojih svaki mjesec mogu uštedjeti po 200-250 kuna ili zarade koju kunu „na crno”, odlaze u proljeće ili jesen (izvan turističke sezone) na „godišnji odmor” u trajanju 7-10 dana u toplice ili na more, za što koriste pogodnosti ugovora koje njihova udruga, poput Sindikata umirovljenika Hrvatske, sklapa s ciljem poboljšanja kvalitete života umirovljenika i starijih osoba. Umirovljenici i starije osobe moraju imati ljetni odmor, moraju se na trenutak odmaknuti od svakodnevnog ritma i učiniti nešto samo za sebe.
Prema svojim mogućnostima. U aktivnostima ne smiju pretjerivati jer je za „pokazivanje mišića” prošlo je vrijeme.
