UZ SINGERICU JE SVE LAKŠE

857

Naša poznata modna dizajnerica često nosi dvije bakine stvari i otkriva zašto je moda nekad bila drugačija i bolja

Sipalay, Philippines-October 13, 2016: Tailors and seamstresses in the City Public Market still use some collector.s old sewing machines dating originally even from the year 1895-renewed in the 1950s.

U današnje vrijeme nevjerojatne tehnologije i brzih informacija, stigao je i trend brze mode i konzumerizma. Ono što smo prije mogli samo zamišljati u svojim ormarima dok smo listali modne magazine, danas je već nekoliko dana nakon modnih pista servirano u trgovinama po znatno nižim i pristupačnijim cijenama, ali i slabijim materijalima. Fenomen brze mode je, baš kao što mu ime govori, vrlo brzo zahvatio posebice mlađe generacije, ali jednako tako se iz tog razloga počinje gomilati količina robe koju imamo u ormarima, a time i sama količina zagađenja na svjetskoj razini.

iStock

Međutim, poznato je kako trendovi brzo dolaze, ali još brže i prolaze te je činjenica kako u posljednjih nekoliko sezona sve više vlada ekološka osviještenost i prigrljivanje vintage komada. Dizajneri sve više promišljaju o nosivosti svojih komada, materijalima koje koriste u njihovoj izradi te tome da moda postane lijepa, ali ujedno i za više sezona. Upravo tu tezu nam je potvrdila dizajnerica Loreta Gudelj koja svojom modnom vizijom oduševljava kritiku i publiku, a već je nekoliko sezona njezin rad poznat i izvan granica Hrvatske. Naime, Loreta već nekoliko godina gostuje na Ljubljanskom tjednu mode te nam otkriva kako se zaljubila u modu i dizajn.

“Odrasla sam s mamom dizajnericom te smo, kad sam bila mala, imali u stanu sobicu u kojoj je mama šivala. Malo kasnije, prvi atelje je imala u podrumu ispod stana pa mi je to bilo prirodno okruženje. Spustila sam se svaki dan i šnajderi i švelje su mi kupovali sladolede i igrali se sa mnom. Samostalno sam se sa šivanjem prvi put susrela sa 16 godina. Odlučila sam napraviti kolekciju torbi i sašila sama njih nekoliko. Pomagao mi je stari šnajder Stipe koji nam i danas nedostaje, ima ljudi koji s vremenom postanu poput obitelji. Sve u svemu, za osobu koja nije znala šivati izgledale su solidno, trudila sam se to sašiti pedantno. Kad su se prodale, mojoj sreći nije bilo kraja”, započinje Loreta.

Također, nerijetko glasno i jasno istupa sa svojim stavovima vezanim uz trend ekspanzije brze mode, ali i čitavog ekološkog problema koji se na to nadovezuje.

“Kad bih rekla iskreno, često mislim koliko moda uopće ima smisla. Svi možemo biti sretni s 10 majica i pet suknji ili hlača i planeta bi bila puno ljepša. Već sad je proizvedeno toliko odjeće da bi da se više ništa ne proizvodi bilo dovoljno za sljedećih pet generacija. Brza moda ne pomaže, kad je moja mama bila mlada se cijele godine skupljalo za par dana kada bi švelja dolazila u mjesto i šivala po narudžbi. Kaput je bio komad za koji si štedio cijelu godinu ili dvije i nosio se dok ne odsluži svoje. Danas je normalno imati 20 jakni i kaputa, kako koji odgovara prema modnoj kombinaciji. Zadnjih godina sam se distancirala od hiperkonzumerizma i kupujem samo ono što mislim nositi duže. Proizvodim samo komade koji ne robuju trenutnoj modi, izrađeni su od posve održivih prirodnih materijala i trudim se riješiti textile waste kao nusprodukt proizvodnje. S prijateljicom upravo osmišljavam koncept koji će služiti među ostalim u tu svrhu. Čitateljima bih savjetovala kupovanje kvalitetnih komada rađenih od prirodnih (po mogućnosti organskih) materijala koji nisu bojani toksičnim bojilima i ne otpuštaju mikroplastiku u ocean pri pranju kao što je to slučaj sa sintetskim vlaknima”, pojašnjava Loreta.

Press photo

Ipak, naglašava kako i sama primjećuje da ljudi sve više vole second hand, razmjenjuju se, smjelo kombiniraju različitu odjeću i kreativni te se podiže svijest oko važnosti očuvanja prirode.

“Vjerujem da će se napraviti pritisak i na proizvođače brze mode, međutim smanjenje potrošnje je jedina garancija manjeg stvaranja otpada gdje je proizvodnja i bacanje odjeće jedan od glavnih čimbenika”, naglašava Loreta.

Nastavlja nam objašnjavati kako i sama često nosi bakine dvije stvari. Jednu vestu koja je prekrasna i kvalitetna koliko god ju nosila i jednu baka haljinicu s rukavima do lakta koju često nosi na jesenske čizme.

Press photo

“Kad ih obučem sve miriši na moju baku i to je prekrasan osjećaj. Mama mi često prosljeđuje odjeću iz svog ormara za koju misli da bi meni više stajala”, s nostalgijom nam govori.

Za kraj, savjetuje da se poigrate starim komadima iz ormara. Bakine haljine i suknje je danas lako isfurati u retro ili modernijoj varijanti. Dobre cipele, možda i soknice na njih i kombinacija je tu.

Press photo

“Retro se nosi uvijek. Za sve prerade, poigrajte se sami uz šivaću mašinu ili odnesite komad lokalnoj švelji da ga suzi ili prekroji. Nemojte bacati stvari, organizirajte prijateljski buvljak s prijateljicama i razmijenite odjeću. Ima više čari u nečem starom nego o novom komadu koji je odradilo dijete u zemlji trećeg svijeta”, zaključila je dizajnerica, a sve što mi možemo reći jest da apsolutno podržavamo! Piše