Vrhovni sud je donio odluku u slučaju zakonitosti konverzije kredita u švicarskim francima iz koje proizlazi da je sporazum o konverziji između banaka iz 2015. godine valjan, neovisno o tome što su ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Time su se ostvarila očekivanja banaka da će Vrhovni sud potvrditi neke ranije pravosudne odluke.
Kao što je i najavio, Vrhovni sud je u roku od tri mjeseca odgovorio na postavljeno pitanje pazinskog općinskog suda u oglednom postupku, a ono je glasilo: Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?” U odluci od 4. ožujka Vrhovni sud navodi da taj sporazum “ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli”. Odluka se temelji na zaključku da je prijašnjim presudama hrvatskog suda pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, ali nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti. Nadalje, Vrhovni sud objašnjava da je u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija, kao i zbog produbljivanja dužničke krize, donesen poseban propis, koji je usklađen s Ustavom što je potvrdio postupak pred Ustavnim sudom, prema kojem su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je korisnicima kredita dana dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete.
– Sklapanjem sporazuma između banaka i korisnika kredita, koji su sklopljeni suglasno tom Zakonu, kao posebnom propisu, nastala je nova pravna osnova, na koju nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora, objašnjava Vrhovni sud. Kako su svi sudovi u pojedinačnim postupcima vezani su ovim pravnim shvaćanjem, očekuje se da će se predmeti brže i lakše rješavati, “čime će se osim veće pravne sigurnosti postići brže i jeftinije sudovanje”.
Ovom odlukom, po prvi put od stupanja na snagu Zakona o parničnom postupku od 1. rujna 2019. godine, Vrhovni sud navodi je zauzeo pravno shvaćanje “o pitanju koje je od odlučnog značenja za veći broj tužbi koje su u većem broju predmeta podnesene pred prvostupanjskim sudovima ili se njihovo podnošenje očekuje”. Piše
